Bosna i Hercegovina je do plasmana na Svjetsko prvenstvo stigla prkoseći svim prognozama, vraćala se iz rezultatskog zaostatka, izdržavala pritisak i nadmudrivala protivnike, piše New York Times.
Navode da “kao bivši profesionalni igrač pokera, selektor Sergej Barbarez dobro razumije značaj strateške discipline i mentalne snage”.
“Neuspjesi su sastavni dio sporta, ali reakcija na njih je ono što pravi razliku. Bosna je u polufinalu baraža protiv Velsa gubila, izjednačila u završnici, preživjela produžetke i slavila nakon penala. Isti scenarij ponovio se i protiv četverostrukog svjetskog prvaka Italije u finalu baraža kasno izjednačenje, produžeci i pobjeda nakon izvođenja jedanaesteraca”, navodi New York Times i dodaje da “takva otpornost dijelom odražava i nacionalni identitet Bosne i Hercegovine”.
“Od završetka rata u Bosni i Hercegovini, koji je trajao od 1992. do 1995. godine i u kojem je, prema podacima Memorijalnog muzeja holokausta SAD-a, poginulo oko 100.000 ljudi, prošle su tek tri decenije. Kada su SAD posljednji put bile domaćin Svjetskog prvenstva, 1994. godine, reprezentacija Bosne i Hercegovine još nije ni postojala”, navodi se u tekstu.
Dodaju da se Bosna i Hercegovina se morala izboriti za međunarodno priznanje i doslovno i diplomatski. “Upravo zato nastup na Svjetskom prvenstvu predstavlja izuzetno važnu pozornicu”.
Ko su najveće zvijezde Bosne i Hercegovine?
Kada je Edin Džeko, kapiten i najveća zvijezda reprezentacije Bosne i Hercegovine, imao osam godina, projektil je pogodio fudbalski teren u njegovom sarajevskom naselju i usmrtio nekoliko djece. Džeko, koji je kasnije odbio ponude da nastupa za Češku i Njemačku, odrastao je tokom rata koji je Bosni i Hercegovini donio nezavisnost.
Nekadašnji napadač Manchester Cityja i Rome, a danas član Schalkea iz Njemačke, ključni je igrač reprezentacije. Golove za Bosnu i Hercegovinu postizao je u čak 20 uzastopnih godina, a malo koji fudbaler na ovom Svjetskom prvenstvu simbolizira svoju državu onoliko koliko to čini 40-godišnji Džeko.
Njegovi saigrači također nose posljedice ratnih dešavanja iz devedesetih godina, koja su izazvala masovno iseljavanje i stvaranje višemilionske bosanskohercegovačke dijaspore.
Fudbaler PSV Eindhovena Esmir Bajraktarević rođen je u Appletonu u američkoj saveznoj državi Wisconsin i nastupio je za reprezentaciju SAD-a protiv Slovenije u prijateljskoj utakmici u januaru 2024. godine, prije nego što je kasnije iste godine odlučio predstavljati Bosnu i Hercegovinu. Njegovi roditelji porijeklom su iz Srebrenice, odakle su izbjegli nakon što su u ratu izgubili brojne članove porodice. Kao izbjeglice prvo su živjeli u Švicarskoj, a zatim su 2001. godine emigrirali u Sjedinjene Američke Države.
"Ja sam iz Bosne, vodi me u Ameriku"
Nezvanična navijačka himna Bosne i Hercegovine na ovom Svjetskom prvenstvu, "Ja sam iz Bosne, vodi me u Ameriku", nastala je preradom pjesme "USA" bosanskohercegovačkog benda Dubioza Kolektiv.
