Lučić: Čović je cinkao i biskupa Perića

Autor tvrdi da je lider HDZ-a BiH tokom razgovora o aprilskom paketu ustavnih promjena pokušavao umanjiti utjecaj Katoličke crkve, a svoje tvrdnje potkrepljuje navodima iz depeša koje je objavio WikiLeaks.

Kandidat opozicionih stranaka s hrvatskim predznakom za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Zdenko Lučić objavio je tekst u kojem iznosi tvrdnje da je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović tokom razgovora s američkim diplomatama mostarskog biskupa Ratka Perića nazvao „hrvatskim nacionalistom“ te da je pokušavao umanjiti utjecaj Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini.

Na početku teksta Lučić navodi da bi se iz naslova moglo pomisliti da je riječ o događajima iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je Čović bio, kako navodi, „mladi kadar vojne industrije i uzdanica jugokomunističkog režima“.

– Ali ne, on je i kao predsjednik najveće hrvatske stranke HDZ-a zadržao isti odnos prema Crkvi, biskupima i svećenicima – piše Lučić.

Prema njegovim navodima, strani diplomati, prije svega američki, uz posredovanje Christiana Schwarz-Schillinga, pokušavali su osigurati podršku za takozvani aprilski paket ustavnih promjena, a među njihovim sagovornicima bio je i Dragan Čović.

S druge strane, protiv ustavnih amandmana, koje Lučić opisuje kao „izrazito štetne za Hrvate u BiH“, usprotivili su se Katolička crkva i dio hrvatskih političkih stranaka predvođenih HDZ-om 1990.

Na 78. sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, održanoj 25. i 26. aprila 2006. godine, aprilski paket nije dobio potrebnu dvotrećinsku većinu.

– Zastupnici HDZ-a su po Čovićevoj naredbi glasali za, ali je protivnika „Paketa“ bilo dovoljno da ne bude dvotrećinske većine i da ne prođe – navodi Lučić.

On tvrdi da se Čovićeva spremnost na saradnju s međunarodnim predstavnicima može posmatrati i kroz njegovu tadašnju pravosudnu situaciju, podsjećajući da je od juna 2005. godine bio optužen u predmetu poznatom kao „slučaj Lijanović“.

– Naravno da nije čekao skrštenih ruku. Lobirao je, nudio se, moljakao, cvilio – piše Lučić.

Prema njegovim riječima, Čović je u razgovorima sa stranim diplomatama nastojao ostaviti utisak umjerenog, kooperativnog i proevropski orijentiranog političara, a odgovornost za neuspjeh aprilskog paketa pokušao je prebaciti na Katoličku crkvu.

Pozivajući se na depeše koje je objavio WikiLeaks, Lučić navodi da je Čović u junu 2007. godine razgovarao s tadašnjim američkim ambasadorom u Bosni i Hercegovini Douglasom L. McElhaneyjem.

Prema njegovim tvrdnjama, tokom tog razgovora Čović je rekao da kardinal Vinko Puljić „više nije u stanju utjecati ni na polovicu svojih biskupa“.

Posebno izdvaja navod koji se odnosi na mostarskog biskupa Ratka Perića.

– „Mostarski biskup i hrvatski nacionalist Ratko Perić gubi svoj položaj i utjecaj“ – citira Lučić navodnu Čovićevu izjavu iz razgovora s američkim ambasadorom.

– Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH pred stranim diplomatom optužuje katoličkog biskupa da je „hrvatski nacionalist“ – navodi Lučić.

U nastavku teksta iznosi i vlastitu ocjenu, poručujući da je „nevjerovatno koliko je čvrsto ćirilično jugoslavenstvo i kako poput temeljne boje probije sve naknadne lakove i premaze“.

On također tvrdi da je Čović „svjesno umanjivao utjecaj i vjerodostojnost Katoličke crkve“, podsjećajući da su katolički biskupi godinama javno upozoravali na, kako navodi, neravnopravan položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini i kritikovali pojedina međunarodna politička rješenja.

Lučić posebno ističe angažman biskupa Ratka Perića, za kojeg navodi da je u međunarodnim krugovima govorio o posljedicama političkih odluka koje su, prema njegovom mišljenju, dovele do slabljenja ustavnog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Podsjeća i da je biskup Perić protestovao protiv odluke visokog predstavnika Paddyja Ashdowna o nametanju Statuta Grada Mostara 2004. godine, navodeći da je tada upozoravao kako Ashdown želi „spriječiti demokratsku volju eventualne hrvatske većine“.

Autor se osvrće i na ranije izjave kardinala Vinka Puljića, koji je, kako navodi, upozoravao da se Hrvatima nakon rata događa „tiho etničko čišćenje“ te da su mu stranci poručivali da se Hrvati moraju „ili asimilirati ili iseliti“.

– Uprkos nasilnim diplomatama i silnim njihovim vladama, uprkos Draganu Čoviću i njegovoj politici, nismo se ni asimilirali niti smo se svi iselili – poručio je Lučić u svojoj objavi.