Na Vidovdan 2001. godine, prije tačno 25 godina, bivši predsjednik Srbije i Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević izručen je Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Datum njegovog izručenja nije bio slučajan. Vidovdan, koji se u srpskoj nacionalnoj svijesti povezuje s Kosovskom bitkom iz 1389. godine, i danas predstavlja jedan od ključnih simbola srpskog nacionalizma, piše Radio Slobodna Evropa.
Upravo zbog toga, veza između Miloševićevog izručenja i Vidovdana i danas zauzima posebno mjesto u dijelu srbijanske javnosti. Istovremeno, u Srbiji su i dalje snažne političke i društvene snage koje umanjuju ili negiraju njegovu odgovornost za ratove u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, u kojima je ubijeno više od stotinu hiljada ljudi.
Njegovi kritičari podsjećaju da je Miloševićeva politika dovela i do međunarodne izolacije tadašnje Jugoslavije, ekonomskog sloma, sankcija, siromaštva i jačanja organiziranog kriminala, čije posljedice Srbija, prema njihovim ocjenama, osjeća i danas.
Gdje su danas Miloševićevi nasljednici?
Od članova porodice Milošević danas je u medijima najprisutniji njegov 27-godišnji unuk Marko Milošević.
Njegov otac, Marko Milošević, sin bivšeg predsjednika Srbije, napustio je zemlju ubrzo nakon pada režima u oktobru 2000. godine i odselio se u Moskvu, gdje i danas živi. Njegova tadašnja supruga vratila se u Srbiju s tek rođenim djetetom i uselila u porodičnu kuću Miloševića u Požarevcu, osamdesetak kilometara istočno od Beograda.
Nakon završetka Pravnog fakulteta, mlađi Marko Milošević odlučio je krenuti političkim putem. Danas je zastupnik Socijalističke partije Srbije u Skupštini Srbije i jedan od najmlađih parlamentaraca u zemlji.
U razgovoru za Radio Slobodna Evropa izjavio je da poštuje različita mišljenja o devedesetim godinama, ali smatra da je izručenje njegovog djeda Haškom tribunalu predstavljalo kršenje ustavnog poretka Srbije.
– Ja kao pravnik ne mogu na to drugačije da gledam – rekao je Marko Milošević.
On je posljednjih godina među najeksponiranijim licima Socijalističke partije Srbije i često gostuje u medijima bliskim vlastima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Žrtve bez prostora u javnosti
Dok su članovi porodice Milošević i pojedini predstavnici njegove politike i dalje prisutni u javnom i političkom životu, predstavnici žrtava ratova devedesetih smatraju da nemaju ni približno isti prostor.
Predsjednik Udruženja žrtava genocida Murat Tahirović ocjenjuje da je to dokaz da Srbija nikada nije napravila jasan otklon od Miloševićeve politike.
– Negiraju se počinjeni zločini, a svi oni koji su odgovarali za te zločine po povratku u Srbiju su u javnom prostoru – rekao je Tahirović.
Porodica Milošević i život u Rusiji
Miloševićeva supruga Mirjana Marković napustila je Srbiju 2003. godine i otišla u Rusiju, gdje je dobila politički azil.
Protiv nje je u Srbiji vođeno više postupaka. Interpol je 2005. godine raspisao međunarodnu potjernicu zbog optužbi za zloupotrebu službenog položaja. Sudilo joj se u odsustvu, a Apelacioni sud u Beogradu 2019. godine ukinuo je presudu kojom je bila osuđena na godinu zatvora.
Bila je obuhvaćena i istragom zbog sumnje da je pomagala sinu Marku Miloševiću u švercu cigareta, kao i pretkrivičnim postupkom u vezi s ubistvom novinara Slavka Ćuruvije.
Umrla je 14. aprila 2019. godine u Rusiji, a njena urna položena je u isti grob sa Slobodanom Miloševićem u dvorištu njihove kuće u Požarevcu.
Azil u Rusiji dobio je i Marko Milošević, koji je tokom devedesetih godina često povezivan s organiziranim kriminalom. U Srbiji je protiv njega vođena istraga zbog šverca cigareta, a suđeno mu je i zbog premlaćivanja dvojice članova pokreta Otpor 2000. godine. Postupak je okončan zastarom.
Prvi put nakon dugo vremena pojavio se u javnosti sredinom 2023. godine, na otkrivanju spomenika svom ocu u Moskvi. Događaj je organizirala motociklistička grupa Noćni vukovi, koja se nalazi pod zapadnim sankcijama zbog bliskosti s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i podrške ruskoj invaziji na Ukrajinu.
Njegova kćerka Marija Milošević, koja živi u Moskvi, pojavila se u srbijanskim medijima u martu ove godine i tom prilikom izjavila da je njen djed „ubijen u Haškom tribunalu“.
Kćerka Slobodana Miloševića, također po imenu Marija, godinama je živjela u Crnoj Gori. Pojedini beogradski mediji objavili su da se nakon 25 godina vratila u Srbiju i da ponovo živi u porodičnoj kući u Požarevcu, ali te informacije nisu službeno potvrđene.
Protiv nje je vođen krivični postupak jer je na dan hapšenja svog oca 2001. godine pucala iz pištolja na istražnog sudiju i osobe koje su bile s njim. Postupak je 2021. godine zastario.
Za šta je bio optužen Slobodan Milošević?
Milošević je uhapšen u aprilu 2001. godine, šest mjeseci nakon Petooktobarske revolucije kojom je srušen s vlasti.
Masovni protesti izbili su nakon što je optužen za izbornu krađu na predsjedničkim izborima održanim 24. septembra 2000. godine, na kojima mu je protivkandidat bio Vojislav Koštunica.
Nova vlast u Srbiji uhapsila ga je pod optužbom za zloupotrebu službenog položaja, ali mu za ta djela u Srbiji nikada nije suđeno.
Dva mjeseca nakon hapšenja izručen je Haškom tribunalu, gdje je optužen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene tokom ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.
Tužilaštvo Tribunala iznijelo je 66 tačaka optužnice i tvrdilo da je Milošević bio umiješan u desetine zločina počinjenih nad hiljadama žrtava tokom gotovo deset godina ratova.
Tokom procesa saslušano je više od 300 svjedoka.
Presudu nije dočekao. Umro je u pritvorskoj jedinici u Sheveningenu u martu 2006. godine.
Povratak nacionalističkih narativa
Jedna od najdugovječnijih članica Socijalističke partije Srbije Slavica Đukić Dejanović i danas smatra da su pojedini elementi Miloševićeve politike imali pozitivne posljedice.
Kao njegove političke tekovine navodi Rezoluciju 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija i Dejtonski mirovni sporazum.
Istovremeno tvrdi da je veliki broj srpskih političara i generala završio u Hagu kako bi, kako kaže, bili osuđeni „srpski narod i Srbija“.
Profesor političke sociologije Erik Gordi smatra da je najveći problem činjenica da ljudi koji su bili na vlasti tokom devedesetih i danas imaju značajan politički utjecaj.
Prema njegovim riječima, vraćanjem aktera iz tog perioda u javni prostor normalizira se i politika devedesetih godina.
Odbrana ratnih zločinaca
Na godišnjicu Miloševićeve smrti ove godine, na pojedinim televizijama s nacionalnom frekvencijom o njegovom političkom naslijeđu pozitivno su govorili i osuđeni ratni zločinci, među njima i Veselin Šljivančanin.
Nasuprot tome, opozicioni političari i predstavnici civilnog društva smatraju da je Milošević bio jedna od najštetnijih političkih figura u modernoj historiji Srbije.
Predsjednik Demokratske stranke Srđan Milivojević nazvao ga je „najvećom političkom i nacionalnom štetočinom u historiji Srbije“, navodeći da je njegova politika zemlju dovela do sankcija, siromaštva i izolacije.
Tokom devedesetih godina tadašnja Savezna Republika Jugoslavija suočila se s teškim međunarodnim sankcijama, nestašicom goriva, ogromnom inflacijom i ekonomskim slomom koji je ostavio duboke posljedice na društvo.
Kontinuitet politike devedesetih
Predstavnici udruženja žrtava i dio opozicije smatraju da je današnja politička scena u Srbiji u velikoj mjeri nastavak politika iz Miloševićevog vremena.
Kao primjere navode činjenicu da pojedini osuđeni ratni zločinci uživaju društveni ugled, da su neki dočekivani uz državne počasti, te da se i dalje negira genocid u Srebrenici i odgovornost za ratne zločine na Kosovu.
Murat Tahirović smatra da sve to pokazuje da politički establišment iz devedesetih i dalje ima ključan utjecaj u Srbiji.
Sličan stav iznosi i opozicioni zastupnik Pavle Grbović, koji tvrdi da je glavna razlika između vremena Miloševića i današnje Srbije u tome što se nekada neprijatelj tražio izvan granica zemlje, a danas među političkim protivnicima unutar same Srbije.
Dvadeset i pet godina nakon izručenja Slobodana Miloševića, Srbija je i dalje duboko podijeljena između onih koji ga smatraju odgovornim za ratove, zločine i propast zemlje i onih koji ga vide kao političara koji je branio interese srpskog naroda. Rasprava o njegovom naslijeđu, čini se, ni četvrt stoljeća kasnije nije završena.










