"Zovem se Jusuf
Ramić i rođen sam 1985. god u Brčkom. Otac
je inžinjer mašinstva po zanimanju, ali se bavio politikom prije
rata do neposredno poslije završetka. Mati je profesor hemije po
zanimanju. Možda je činjenica da oboje
imaju obrazovanje iz prirodno – tehničkih
nauka uticala na to da se i kod mene dosta rano pojavila sklonost ka
matematici".
Tako počinje priča još jednog
genijalca, ponosa Bosne i Hercegovine.
Jusuf je skroman, jednostavan, ali i uporan i samosvjestan.
Brojna takmičenja i nagrade
“Učestvovao sam na
mnogim takmičenjima i osvajao brojne nagrade u osnovnoj i
srednjoj školi, što je kulminiralo bronzanom medaljom na internacionalnoj olimpijadi
iz matematike u Tokiju 2003. Nekako po inerciji je to uticalo na odluku i
ambicijama za daljim usavršavanjemu ovoj nauci.
U tom periodu sam imao
tu sreću i čast da upoznam Mahira Hadžića, poznatog bh. matematičara koji
je trenutno profesor na UCL u Londonu, pa sam kroz njegove preporuke i
savjete odlučio studirati matematiku na Bečkom Univerzitetu
i i završio sa (skoro) svim jedinicama (desetkama), a zatim
nastavio školovanje na doktorskom studiju na Univerzitetu u Cirihu”, priča
dalje.
Dokorat mu je bio iz teorije
minimalnih površina, oblasti matematike koja se nalazi na presjeku
nekoliko matematičkih disciplina poput diferencijalne geometrije,
parcijalnih diferencijalnih jednačina i teorije mjera. “Grubo rečeno,
bavi se matematičkom apstrakcijom i formalizacijom problema prvobitno inspiriranog
fizikom, a koji se tiče pitanja postojanja minimalne površine
(one koja ima najmanju izračunatu površinu) koja je zadana određenom
fiksiranom granicom ili konturom.
Takve objekte je moguće
matematički opisati i generalizirati na višedimenzionalne prostore i
neeuklidske geometrije, čime dolazimo do pitanja egzistencije (da li uopće
postoji površina sa zadatim uslovima) i regularnosti (koliko “glatka” je takva
površina).
Odgovori na ta pitanja su izrodili jednu naročito plodnu matematičku disciplinu koja se proučava već 250 godina, još od pionirskog rada Lagrangea.
Šta ja to radim?
Teško je konkretno laički
opisati, ali jedan od takvih generalnih rezultata koji se tiču egzistencije i
regularnosti, u specifično zadatim uslovima, sam i ja uspio izvesti tokom svog
doktorata.
S obzirom da se radi o
objektima koji se dosta prirodno pojavljuju u mnogim varijacionim problemima,
minimalne površine imaju mnogo aplikacija u matematici ali i u matematičkoj
fizici (generalna teorija relativnosti, fazne transformacije, itd)”, pokušava
objasniti to što je radio i radi.
Jusuf se prisjeća da je negdje
sredinom svog doktorata shvatio da ne posjeduje više tu strast za rješavanjem
zakučastih i suviše apstraktnih matematičkih problema kao mnoge od njegovih
kolega. Shvatio je da je bilo vrijeme za nove izazove.
Odlučio se za konkretno – da se
okuša u praktičnim primjenama znanja koje posjeduje.
“Tu su se kao prirodni
kandidati nametale kvantitativno usmjerene industrije (finansije, IT).
Odmah sam počeo raditi na
razvijanju potrebnih vještina, ali sposobnosti analitičkog rezonovanja i
poznavanje statistike su mi bili glavni aduti zaslužni za to da sam po
završetku doktorata bez većih problema dobio par ponuda za posao u Njemačkoj.
Prihvatio sam ponudu u
jednoj velikoj firmi koja pruža usluge konsaltinga u finasijskoj
industriji, gdje sam radio 2 godine prije nego sam se vratio u BiH”.
Tu Jusuf zastaje.

Stisnuo sam zube...





_xs.jpg)

