Bosna i Hercegovina nema luksuz da se oslanja na jednog ili nekoliko vanjskih aktera
Piše: Admir Lisica
Profesor geopolitike Klaus Dodds, u uvodnim razmatranjima svoje autorske knjige "Geopolitika", navodi kako je "pametno biti geopolitičan", pravdajući ovu tezu vlastitim zapažanjem da je geopolitika dio naše svakodnevnice.
Bosanskohercegovački autori, poput Kasima Suljevića i Nerzuka Ćurka, u svojim djelima koja se bave geopolitikom Bosne i Hercegovine konstatiraju da se u bosanskohercegovačkoj tradiciji nije dovoljno promišljalo geopolitički te da je Bosna i Hercegovina bila geopolitički objekat, a ne subjekat. Uzimajući u obzir aktuelne tektonske promjene na svjetskoj geopolitičkoj šahovskoj ploči, nužno je ponašati se i promišljati u skladu s aktuelnim okolnostima te odstupiti od izgrađenih zabluda u kontekstu nepromjenjivosti pozicije Bosne i Hercegovine.
Događaji koji su se u posljednjih nekoliko godina dogodili pred našim očima, počevši od ruske invazije na Ukrajinu, promptne i učinkovite vojne akcije Azerbejdžana u Nagorno-Karabahu, sloma režima Bašara el-Asada u Siriji i nove političke realnosti u ovoj državi, genocida koji Izrael provodi nad Palestincima i posljednjeg napada Izraela na Iran, ukazuju nam da je tačna teza koja se često spominje u javnosti kako su međunarodni odnosi dinamični, promjenjivi te kako u aktuelnoj realnosti koju konzumiramo niko više nikome ne može ništa garantovati!
Decenijski rivali u trenu postaju saveznici, a dosadašnji saveznici zahladnjuju svoje odnose i mijenjaju paradigme vanjskopolitičkog djelovanja, postaju sastavne norme prema kojima funkcionišu moderni međunarodni odnosi.
Tvrdih savezništava i suparništava gotovo da nema, a multipolarnost se nameće kao nova paradigma, takozvanog, predstojećeg novog poretka.
U ovakvim okolnostima, u kojima je važno obratiti pažnju na sve segmente koji mogu biti važni u kontekstu funkcioniranja vlastite države na vanjskopolitičkom planu, potrebno je odstupiti od ustaljenih matrica djelovanja, koje postaju irelavantne u navedenim okolnostima.
Bosna i Hercegovina je u prošlosti definisala svoje vanjskopolitičke prioritete koji se ogledaju u tome da teži pristupanju EU i NATO savezu. Bosna i Hercegovina, uz sve mane potonjih internacionalnih saveza, nema alternativu!
Ustvari, možemo reći da je ima, živimo je trenutno i ne možemo reći da smo zadovoljni aktuelnom društveno-političkom paradigmom koju konzumiramo.
Kada Zbignjev Bžežinski, u svojoj poznatoj knjizi "Velika šahovska tabla", tematizira geopolitičke igrače i geopolitičke stožere, on navodi kako geopolitički stožeri svoju listu mogu proširiti i nadopuniti te da se većinom tu radi o državama koje su bitne geopolitičkim igračima.
Države za koje smatra da su geopolitički stožeri su, između ostalog, Turska i Iran, a shodno ovakvim predodžbama, jasno je da Bosna i Hercegovina nije na ovom nivou, ali sasvim sigurno nije ni zanemariva, kako često znamo potcijeniti sami sebe.
Država Bosna i Hercegovina, kako bi opstala u modernoj paradigmi prema kojoj funkcionišu međunarodni odnosi, mora osluškivati i pratiti procese te shodno njima reagirati i tražiti vlastitu priliku. Ukoliko posmatramo posljednje velike događaje, jasno je kako međunarodni odnosi nisu statična kategorija te se u skladu s tim moramo i ponašati.
Garancije su irelevantne, a traženje sažaljenja i zaštite djeluju autodestruktivno.
Onaj ko pokaže jasan stav te odlučnost da sam sebe odbrani u kritičknom trenutku, zaslužit će poštovanje čak i neprijatelja! Nesigurne reakcije i vječito traženje sažaljenja, u ovakvom svjetu, ne mogu donijeti ništa dobro! Moramo njegovati kulturu pamćenja i podsjećati na genocid i zločine koje su počinjeni nad Bošnjacima, ali je pogubno istrajvati na narativu žrtve koja djeluje nemoćno pred potencijalnim neprijateljima!
Odlučan stav te izgradnja jakih veza na relevantnim adresama u svijetu je modul prema kojem se mora djelovati. Ukoliko se pred prijateljima pokaže odlučnost da se možemo brinuti o sebi i da nećemo pokleknuti u presudnim trenucima, bit ćemo relevantniji i sagovornici će nas shvatiti ozbiljno.
Diversifakcija vanjske politike bi se morala uraditi pametno, u skladu sa stanjem na geopolitičkoj sceni. Bosna i Hercegovina nema luksuz da se oslanja na jednog ili nekoliko vanjskih aktera, već, uslijed aktuelnog trenutka, treba procijeniti kome je potrebno posvetiti pažnju i s kim unaprijediti odnose. Politička klima se mijenja, vlade nisu stabilne, što treba imati na umu, jer smo u prošlosti činili greške u kontekstu saradnje samo s jednom stranom unutar neke države, a kada dođe do promjene vlasti, lahko se mijenjao i odnos prema Bosni i Hercegovini.
Geopolitičke okolnosti ukazuju i na to da se mora djelovati proaktivno, a ne reaktivno, posebno u slučaju Bosne i Hercegovina koja je kontinuirano izložena rigidnim vanjskim utjecajima susjednih politika. Regionalna saradnja za Bosnu i Hercegovinu treba da bude u vrhu prioriteta, ali na fer osnovi i bez skrivenih pretenzija, kao što je to jasno u slučaju države Srbije koja sebe vidi kao hegemona na zapadnom Balkanu.
S Hrvatskom je situacija jasna i ključ u dobrim odnosima jeste u odustajanju Hrvatske od želje za tutorstvom nad entitetom Federacija BiH. Kao i u slučaju Srbije, ruka za saradnju treba biti otvorena, ali uz poštovanje državnosti i nezavisnosti Bosne i Hercegovine u svakom segmentu.
Srbija i Hrvatska će biti zainteresovane za Bosnu i Hercegovinu kao ravnopravnog partnera ukoliko se jasno i odlučno odgovori iz političkog Sarajeva na njihove rigidne politike, do tada će stanje ostati postojeće!
S drugim akterima u regionu ne postoje prepreke u kontekstu jačanja odnosa te se nameće prirodan ekonomko-politički savez između Crne Gore, Albanije, Sjeverne Makedonije, Kosova i Bosne i Hercegovine. Bitno je napraviti iskorak koji će značiti promjenu i proširenje vanjkopolitičke domene, koja će imati više fokusa, s pretpostavkom plodonosnijeg rezultata, jer "gađati" samo jednu metu u ovakvoj konstelaciji geopolitičkih odnosa neće polučiti pozitivnom ishodu.
