Piše: Senad Pećanin
Za Bošnjake u Bosni i Hercegovini više ne važi ni paritet u odlučivanju, a kamoli proporcionalno učešće u vlasti.
Ovakvo stanje, konačno potvrđeno odbijanjem povrata Federaciji BiH opljačkanih prihoda od PDV-a od strane Rs-a, direktna je i najkrupnija ( do sada) posljedica prihvatanja etničkog apartheida nad Bošnjacima od strane “Trojke”, formaliziranog jednodnevnom suspenzijom Ustava Federacije BiH ( Murphey&Scmidth).
Bio sam i u Jerusalemu i u Gazi i na Zapadnoj Obali, decenijama proučavam odnos Izraela prema Palestincima. Palestinci su preživjeli Nakbu 1948. godine, a Bošnjaci genocid i etničko čišćenje 1992.-1995.
Prošlo je od 1948. više od 70 godina dok Palestinci nisu izloženi novom progonu i genocidu Netanyahove vlade; u međuvremenu su bili izloženi dehumaniziranju, pljačkanju i zakonskoj diskriminaciji u odnosu na Jevreje.
Jedan od najblažih vidova diskriminacije bio je poput ovog kojem su izloženi Bošnjaci danas - nasilno otvaranje graničnog prelaza bez saglasnosti bošnjačkog predstavnika u Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje.
Ostavimo po strani sada znakovitu činjenicu da je od šest članova Upravnog odbora samo jedan Bošnjak; Upravni odbor, kao što znamo, može donositi odluke ako za njih glasa najmanje jedan član odbora iz svakog konstitutivnog naroda. No, kada se dogodilo da Krnjić u Upravnom odboru unatoč pritiscima ne pristaje na otvaranje graničnog prelaza prije nego što Rs vrati Federaciji BiH stotine miliona maraka nezakonito uzetih od prikupljenog PDV-a - onda se glas Bošnjaka u Upravnom odboru tretira kao glas palestinskog predstavnika u Palestini. Sličnosti ovdje ne prestaju: odnos Izraela prema
Palestincima snažno podržavaju i Amerika i Evropska unija; u slučaju nasilničkog ignoriranja Krnjićevog bošnjačkog glasa, uz fašističke uvrede muslimanima od strane Dodikovog ministra Srđana Amidžića, hitno se oglasila Misija Evropske unije u BiH saopćenjem - podrške Amidžiću i nasilnom otvaranju graničnog prelaza.
Sve je ovo, velim, posljedica činjenice da su lideri “Trojke” ( Nikšić, Bećirović, Konaković, Forto, Ćudić) prihvatili jednodnevni ustavni etnički apartheid nad Bošnjacima; a kad su i Amerikanci i Evropljani shvatili s kime imaju posla kada je riječ o predstavnicima Bošnjaka - “samo je nebo granica”, a Zakon o Južnoj plinskoj interkonekciji, nastavak pljačke prihoda od PDV-a, nezakonito otvaranje graničnog prelaza… samo su usputne stanice na putu ka pretvaranju sarajevskog, tuzlanskog i zeničkog kantona u Gazu, te Bihaća, Cazina, Bužima i Kladuše u Zapadnu Obalu.
Doduše, između Palestine i Bosne ima i razlika: Bošnjaci (još nisu) ponovno izloženi svakodnevnom granatiranju, ubijanju, progonu…
Smatrati sposobnim, kompetentnim, obrazovanim i odgovornim lidere “Trojke”, podržavati ih i glasati za njih u oktobru, a očekivati makar jednak, dostojanstven tretman najbrojnijeg naroda u BiH ravno je nadi da će Dino Konaković biti sljedeći generalni sekretar Ujedinjenih nacija.
