Transparentnost postupka i javnost je nešto o čemu se mnogo priča, a još više otvoreno laže u pravosuđu.
Piše: Denis Džidić
Petak je, 21 sati naveče, i Državni sud šalje saopštenje u svoje i ime Tužilaštva BiH da obavijesti javnost kako je Dodik “dobrovoljno” pristupio na ispitivanje za napad na ustavni poredak na koji ga nijedna policija u ovoj zemlji nije mogla privesti i kako je ukinuto rješenje u pritvoru jer “ne postoje razlozi zbog kojih je ranije određen”.
Dodikova dobrovoljnost dolazi tri i po mjeseca nakon što mu je pritvor prvobitno određen zbog poteza koje je povukao nakon što je osuđen za nepoštivanje odluka visokog predstavnika. Dodik je od određivanja pritvora do njegovog ukidanja ponovo usvojio zakone kojima se u Rs-u zabranjuje rad državnom pravosuđu i policiji, prijetio džravnim sudijama i tužiocima, počeo uspostavljanje vlastitog krovnog pravosudnog tijela i izborne komisije, iskoristio entitetsku policiju da spriječi državne inspektore da ga privedu, nelegalno prelazio granicu i izazvao najveću poslijeratnu krizu u državi svojim otvorenim secesionističkim ponašanjem i odlukama.
Postoje četiri razloga zbog kojih se osobi može odrediti pritvor – opasnost od bjekstva, opasnost od skrivanja dokaza, opasnost od počinjenja krivičnog djela i potencijalno narušavanje javnog reda i mira.
Svaki od ova četiri posebna razloga u Dodikovom slučaju i dalje postoje. Dodik je pokazao da se neće povinovati odlukama Suda BiH, idući toliko daleko da zakonima kriminalizira saradnju s njima, najavio je donošenje još drastičnijih odluka u budućnosti, a njegove izjave i statusi na društvenim mrežama gotovo svake sedmice izazivaju novu zabrinutost među građanima i smanjuju povjerenje u vladavinu prava čime direktno dovodi do opasnosti od narušavanja javnog reda i mira.
Bitno je naglasiti da su u ovom slučaju ogromne propuste napravili i Tužilaštvo i Sud BiH, ali je važno razlikovati ko je odgovoran za koji propust.
Tužilastvo BiH je predmet dodijelilo u rad tužiteljici koja je kćerka čovjeka koji je bio visokorangirani službenik SNSD-a i lični saradnik Milorada Dodika. Što odmah dovodi u sumnju rad na predmetu. Nakon toga je propustilo da traži pritvor i prepusti Sudu da donese odluku.
Sud BiH je prekršio svako načelo o javnosti i transparentnosti i održao ročište bez najave i iza zatvorenih vrata.
BIRN Bosne i Hercegovine pravosuđe i predmete ratnih zločina, terorizma i korupcije prati duže od 20 godina i svako ročiste za određivanje pritvora ili mjera zabrane je bilo javno. Javnost ima svako pravo da prisustvuje tim ročistima – a onemogućena je.
Transparentnost postupka i javnost je nešto o čemu se mnogo priča, a još više otvoreno laže u pravosuđu.
Korisno je porediti način na koji je obavljeno ovo ročiste sa nedavno usvojenom komunikacijskom strategijom krovnog pravosudnog tijela, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća koja u samom uvodu navodi da Vijeće ima obavezu i odgovornost izgradnje nezavisnog, nepristranog, profesionalnog i transparentnog pravosuđa, učvršćujući tako vladavinu prava i povjerenje javnosti u rad pravosuđa.
“Upravo je transparentnost pravosuđa neophodan uslov izgradnje povjerenja javnosti u njegov rad. Javnost, stoga, mora biti u mogućnosti da pristupi tačnim, provjerenim, ažurnim i razumljivim informacijama o radu i funkcionisanju pravosuđa, koje trebaju biti legislativno i institucionalno zagarantovane”, navodi se u strategiji.
Postoje u praksi i predmeti od posebnog javnog interesa i obaveze komuniciranja o politički aktivnim osobama, kao i predmetima napada na ustavni poredak. Pravosuđe je u ovom slučaju je zažmirilo i stavilo poveze na oba oka a onda se “proslavilo” slanjem zajedničkog saopštenja dvije nespojive strane u postupku – Tužilaštva, koje je stranka kao i optuženi – i suda koji odlučuje.
Na ovom mjestu bi se mogle citirati odluke Evropskog suda za ljudska prava o obavezama informiranosti, ili citati o pravosuđu. Prvi na um dolaze snažne riječi glavnog britasnkog pravnika Lorda Hewsrta da se “pravda ne treba samo ispuniti, ona mora biti vidljiva da bi bila ispunjena”.
Bezbroj je situacija u kojima su BiRN BiH i brojne nevladine i stručne organizacije stale u odbranu pravosudja nakon političkih napada. Držali smo da je pravosuđe jedini preostali branik BiH od potpune političke kontrole i zarobljenosti aktera sa autokratkim namjerama. Na takav rad su državni Sud i Tužilaštvo u petak stavili tačku kada su odlučili praviti kompromise sa političarom koji guši svaku slobodnu misao i korumpira svaki segment našeg života.
Ovdje namjerno koristimo termin pravosuđe i Tužilaštvo, Sud BiH i VSTV u kolektivitetu. Dodikov dogovor sa njihovim kolegama mora biti crvena linija za svakog sudiju, tužioca pa čak i stručnog saradnika koji ima integritet.
Sudije i tužioci rijetko istupaju u javnosti. Ali ova odluka, i posebno način na koji je donesena, je takva da bi se svaki od njih morao zapitati. O samoj odluci, načinu na koji je donesena, njenim posljedicama i saučesnicima. O domaćoj političkoj sceni i međunarodnoj zajednici – kao i onima onima koji provode njihove politike – pisali smo i do sada ali će ova odluka promijeniti način našeg postavljanja prema pravosuđu u cjelini.
Pravosuđe je odlukom potvrdilo da nije “žrtva” o čijoj zaštiti integriteta i nezavisnosti je potrebno pisati. Dogovorom sa Dodikom, pravosuđe je saučesnik koji ne samo da se ne odupire političkim pritiscima, nego pristaje na političku kontrolu.
Ukoliko su već ljudi iz pravosuđa, postupanjem ili šutnjom, zajedno sa nekim od aktera međunarodne zajednice spremni da ugase svjetlo nad posljednjom nadom za ovo društvo, to barem ne smije biti pristup medija i civilnog društva.
U satima nakon ukidanja pritvora Dodiku, teško je pronaći riječi koje mogu opisati gorčinu zbog načina na koji je pravosuđe amnestiralo napade na sebe i ustavni poredak i dati smisao šta nas čeka u daljem procesuiranju Dodika. Možda riječi koje se pripisuju nobelovcu Nielsu Bohru mogu pomoći – “najbolje oružje diktature je tajnovitost, zato najbolje oružje demokratije treba biti oružje otvorenosti”.
Stalno slušamo da u pravosuđu postoje sudije i tužioci sa integritetom i da loš imidž daju njihove loše kolege i politički uticaji. U nezvaničnim razgovorima i prepiskama oni se ograđuju od svojih kolega, na konferencijama govore kako svoj posao rade časno ali da zbog straha da će izgubiti posao ne smiju rizikovati da se suprotstave svojim nadređenima. Ako je nekada bio prelomni trenutak kada se šutnja mora prekinuti onda je to ovaj trenutak.
Kao društvo odavno klizimo prema autoritarnom uređenje u kojem ne postoji vladavina zakona prema kome su svi jednaki i nema nedodirljivih.
U petak je Dodik ugasio svjetla pravosuđa.
U tom mraku sada se bavi potjernicama protiv Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, drugostepenom presudum za nepoštivanje odluka visokog predstavnika i brojnim istragama koje se vode protiv njega.
