Alfa i omega Memorijalnog centra Srebrenica, Emir Suljagić objavio je opširnu analizu o političkom položaju Memorijalnog centra Srebrenica i odnosu institucija prema memorijalizaciji genocida počinjenog u Srebrenici.
Suljagić je na početku naveo da je oprezan kada je riječ o historijskim analogijama, ali da ih ponekad smatra neophodnim kako bi ljudi izvan Bosne i Hercegovine mogli razumjeti stvarnost u kojoj se odvija memorijalizacija Srebrenice.
Kao ilustraciju, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, naveo je hipotetički primjer nakon pobjede Saveznika 1945. godine, u kojem bi pobjedničke sile odlučile ostaviti malu nacističku vlast u Bavarskoj, uz obrazloženje da je to potrebno radi stabilnosti i mira. U tom scenariju, institucije nacističke države bi ostale, SS i Gestapo bi nastavili upravljati institucijama i zajednicama, dok bi ljudi odgovorni za Holokaust zadržali vlast i utjecaj.
Suljagić potom opisuje situaciju u kojoj bi se preživjeli Jevreji vratili svojim kućama, nakon što su im porodice ubijene, a zajednice uništene, te počeli obnavljati život i podizati memorijale žrtvama. U njegovom primjeru, institucije odgovorne za njihov progon bile bi istovremeno nadležne za odlučivanje o tome šta ti memorijali mogu sadržavati, kako mogu djelovati i jesu li usklađeni sa zakonima te vlasti.
„Apsurdnost je očigledna“, naveo je Suljagić.
Prema njegovim riječima, upravo takvu političku stvarnost, u širem smislu, predstavlja okruženje u kojem se danas odvija memorijalizacija u Srebrenici.
„Ja sam direktor Memorijalnog centra Srebrenica. Također sam preživjeli genocida“, napisao je Suljagić.
On ističe da Memorijalni centar ne djeluje u političkom okruženju nakon genocida koje bi bilo u potpunosti preoblikovano suočavanjem s njegovim posljedicama.
„Memorijalni centar ne djeluje u političkom krajoliku nakon genocida. Djeluje unutar političkog sistema koji je ostavio značajne elemente ratnog političkog poretka netaknutim“, naveo je.
Suljagić tvrdi da je entitet koji danas upravlja Srebrenicom proistekao iz procesa koji je doveo do transformacije istočne Bosne kroz genocid, te da je njegovo političko rukovodstvo u više navrata prihvatalo negiranje genocida, njegovo relativiziranje i historijski revizionizam.
