Piše: Haris Imamović
Sklonost ka anarhiji je bitno obilježje našeg političkog mentaliteta. Danas se to manifestira kroz obilje političkih stranaka i strančica. U ratu se govorilo da je svaki sokak imao svoju vojsku, te da npr. Sarajevo ne brani Armija, već HOS: haustorske oružane snage.
U našoj novijoj, ratnoj, ali i poratnoj historiji, jedina institucija koja je uspijevala popuniti upražnjenu poziciju suverena bilo je Predsjedništvo BiH. Ni ono nije bilo uvijek jedinstveno; ali kada jeste - onda je imalo dovoljno autoriteta da zaustavi hobsovski rat svih protiv svih, te zavede nešto reda i sigurnosti. Takoreći - državnog poretka.
Za Predsjedništvo!
U bespućima interneta se može naći snimak na kojem Juka Prazina, polovinom decembra 1992, na Igmanu postrojava svoje “specijalne jedinice”. Način na koji se on tu ophodi prema Predsjedništvu ilustrira maločas opisanu snagu ovog organa vlasti kod nas.
Od početka rata, pa do tog trenutka, Jukin odnos spram državnog i vojnog vrha bio je, blago rečeno, složen. Juka je u ljeto 1992. opkolio Predsjedništvo, nastojeći se staviti iznad autoriteta vrhovne komande. Nakon što se situacija smirila, ponovo su nastali problemi, pa je u novembru Generalštab raspisao nalog za njegovo hapšenje. Ponovo počinju pregovori s ciljem smirenja i Juka pokazuje određene naznake da je spreman potčiniti se Predsjedništvu.
Tako u spomenutom snimku (iz decembra 1992.) vidimo Juku kako sa svojim borcima uvježbava komandne uzvike. Tačnije objašnjava im šta će biti pitani i šta trebaju odgovoriti.
“Pa onda”, veli Juka, “kad kažem: ‘Ko je najborbeniji?’, vi kažete: ‘Specijalne!’ Pa onda: ‘Za koga?’ - ‘Za narod!’ - Pa onda: ‘Za koga?’…”
U ovom trenutku, kad Juka po drugi put upita “za koga?”, neko iz stroja dobaci:
“Za Juku!”
Juka ne čeka, već odmah korigira tog tipa i oštrim uzvikom pojašnjava šta treba odgovoriti:
”Za Predsjedništvo!” (Dakle, ne za Juku.)
Narod je nosilac suvereniteta, najviše vlasti u državi, a njega u odsustvu ne nadomješta (narodni) komandat Juka Prazina, već demokratski izabrano Predsjedništvo. To je trenutak kada se u vazduhu osjeti malo reda. Ali ta situacija, neće dugo trajati, jer će Juka samo tri sedmice nakon ovog postrojavanja, napasti Komandu Generalštaba Armije RBiH, te uhapsiti i pretući predstavnika Generalštaba - generala Vehbiju Karića. Slomit će mu vilicu i izbiti četiri zuba.
Kako će kasnije posvjedočiti Karić, Juka je tada pripadnike jedinice Delta, koja je bila i pratnja predsjedniku Predsjedništva, “svukao do gaća”, te ih na nedstojanstven način sproveo od zatočeništva u hotelu Borik do svog komandnog položaja u hotelu Famos.
Nedugo nakon toga, 9. brdska iz Pazarića i jedinica Zulfikar će razbiti Jukine “specijalce”, a samog Komandanta će natjerati u bijeg, prije nego što konačno u zimu 1993. bude likvidiran u Belgiji.
Trojka kao Juka, Caco, itd.
Objašnjavajući mentalitet narodnih komandanata, kojih je u proljeće i ljeto 1992. bilo mnoštvo, general Stjepan Šiber je primijetio da je svima njima “slava udarila u glavu”, pa su htjeli istog momenta svi da budu Alija Izetbegović. Vidimo, dakle, na djelu bošnjačko shvatanje demokratizacije.
Ni na šta navedeni Šiberov opis ne podsjeća više nego na šaroliku koaliciju pod nazivom Osmorka, koja je, nakon izbora 2022, uz pomoć bivšeg američkog ambasadora Michaela Murphyja i visokog predstavnika Christiana Schmidta, zauzela bošnjački udio u Vijeću ministara i Vladi Federacije.
Kad pogledate sve te šefove, lidere i komandante - od Elmedina Konakovića i Nermina Nikšića, preko Rame Isaka, Fuada Kasumovića, Nermina Ogreševića, pa sve do Elzine Pirić i Sabine Ćudić, lako ćete steći dojam da je naša politička scena fragmentizirana do nivoa neupravljivosti. (“Bosnom nikad niko nije vladao, samo mu se to činilo.”)
U takvoj situaciji, jedini organ vlasti, koji je koliko-toliko održavao privid poretka bilo je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, tačnije probosanska većina, koju su od 2022. činili Željko Komšić i Denis Bećirović.
Kažem činili, jer nakon aktuelnog sukoba u vezi sa Komisijom za nacionalne spomenike BiH ne može više biti govora o koaliciji Komšić-Bećirović u Predsjedništvu. Zapravo, ako bolje sagledamo stvar, pitanje je koliko je ona od samog početka mandata bila autentična. Jer ne treba zaboraviti da je, prilikom najvažnijeg glasanja tokom ovog mandata, Bećirović, odmah na početku, zajedno sa Željkom Cvijanović preglasao Komšića.
