Premijer Unsko-sanskog kantona Ibrahim Dizdarić, nakon preuzimanja dužnosti, razriješio je šest savjetnika koji su bili angažovani u kabinetu njegovog prethodnika.
Prema dostupnim informacijama, politički subjekti koji su činili prethodnu parlamentarnu većinu imali su po jednog savjetnika u kabinetu premijera. Takva praksa otvorila je pitanje jesu li savjetničke pozicije bile posljedica stvarnih potreba kabineta i stručnih kvalifikacija ili su predstavljale dio političkog dogovora i raspodjele funkcija među koalicionim partnerima.
Ukoliko svaka stranka parlamentarne većine dobije svog savjetnika, logično se nameću pitanja šta su konkretno radili, koja su bila njihova zaduženja, kakve su rezultate ostvarili i zbog čega je kabinetu premijera bilo potrebno upravo šest savjetnika.
Savjetnici i u ministarstvima
Posebnu pažnju privlači i praksa prethodne Vlade USK kada je riječ o savjetnicima kantonalnih ministara.
Tako je ministar obrazovanja, nakon hapšenja i pokretanja istrage zbog čega mu je bilo onemogućeno obavljanje ministarske dužnosti, imao dva imenovana savjetnika. Istovremeno, poslove iz nadležnosti tog ministarstva obavljao je ministar finansija.
Takav slučaj dodatno otvara pitanje svrhe i opravdanosti savjetničkih pozicija u situacijama kada ministar faktički ne obavlja svoju funkciju.
Šest plata gotovo 216.000 KM godišnje
Prema javno dostupnim podacima, mjesečna primanja jednog savjetnika približavaju se iznosu od 3.000 KM.
Ako se taj iznos pomnoži sa šest savjetnika, dolazi se do približno 18.000 KM mjesečno, odnosno oko 216.000 KM godišnje samo za njihove plate.
U taj izračun nisu uključeni porezi, doprinosi i druga pripadajuća izdvajanja, što znači da bi stvarni trošak za Budžet USK mogao biti i znatno veći.
Ukoliko Dizdarić šest razriješenih savjetničkih mjesta ne popuni novim imenovanjima, njihovim ukidanjem Budžet USK mogao bi ostvariti značajnu godišnju uštedu.
Međutim, tek će naredni potezi pokazati je li riječ o stvarnom smanjenju broja politički imenovanih savjetnika ili samo o promjeni ljudi na tim pozicijama.
Upravo zato ostaje ključno pitanje: hoće li kabinet novog premijera ostati bez šest savjetnika ili će nakon razrješenja uslijediti nova imenovanja?
Javnost s pravom očekuje da eventualni budući angažmani budu obrazloženi konkretnim potrebama institucija, jasnim opisom poslova i stručnim kriterijima. Savjetničke pozicije, posebno one koje se finansiraju iz javnog budžeta, ne bi smjele služiti kao mehanizam za raspodjelu funkcija među političkim partnerima.









