Svi znaju koji je bh. grad “grad milionera”. Niko ne zna odakle ta brojka. A podatak koji zaista postoji ispričao je jaču priču od svake procjene.
Svake godine, negdje oko aprila, kroz naše medije prođe ista vijest u desetak varijanti. U ovom gradu ima više milionera nego u Berlinu. Grad u kojem je svako dijete potencijalni milioner. Naslovi se razlikuju, izvor je uvijek isti, a brojka putuje s portala na portal dok se od procjene ne pretvori u činjenicu.
Ta činjenica ne postoji.
U Bosni i Hercegovini nema registra milionera. Nema institucije koja mjeri neto imovinu građana, nema poreza na bogatstvo koji bi je usput evidentirao, i nema nijednog papira iz kojeg se može pročitati koliko ljudi u Tešnju ili Živinicama ima imovinu vrijedniju od milion maraka. Sve što ste čitali su procjene, a procjena vrijedi taman koliko i pretpostavka ispod nje.
Zato pitanje treba postaviti drugačije. Ne gdje živi najviše milionera, nego koji mali bh. grad proizvodi najviše kapitala po stanovniku, i koliko od toga uopšte možemo znati.
Trag vodi do jedne izjave. Samir Vildić, predsjednik Upravnog odbora Fondacije poduzetnika u BiH, rekao je za BiznisInfo.ba da u Živinicama živi više od 150 milionera i da po broju stanovnika Živinice u tome nadmašuju Berlin, a stoje otprilike kao Keln. Kakanj je, po istom izvoru, grad s više od 40 milionera.
Vildić je i sam objasnio zašto to govori. Htio je skrenuti pažnju, posebno mladima, na to da kod nas postoji ozbiljan kapital spreman za ulaganje. To je poštena namjera i ne treba je ismijavati. Ali poruka i podatak nisu ista stvar, a metodologija iza brojke nikad nije objavljena.
Ono što se dalo provjeriti jeste proxy iz kojeg je izvedena. U Živinicama je 2022. poslovalo 110 kompanija s prihodima preko milion KM, a 2023. ih je bilo 117. Odatle zaključak da milionera mora biti više od 150, jer neke firme imaju više suvlasnika, a nisu ni svi do novca došli preko firme.
Logika je razumna. Samo, oslanja se na tri koraka, a svaki od njih propušta vodu.
Prihod nije imovina. Firma koja godišnje okrene milion maraka ne mora vrijediti milion. Vrijednost zavisi od imovine, dugova i zarade. Vrijedi i obrnuto: zdrava firma s manjim prometom lako vrijedi preko milion. Distributeri goriva su najbolja ilustracija. Hifa-Oil iz Tešnja, Holdina, G-Petrol i slični imaju prihode preko 370 miliona KM, a marže od jedan do tri posto.
Sjedište firme nije adresa vlasnika. Ovo je najveća rupa i najrjeđe se spominje. Dobar dio kompanija koje su osnovali tešanjski poduzetnici registrovan je u Sarajevu ili Mostaru, a Hifa-Petrol je najpoznatiji primjer. Te firme u tešanjski skor ne ulaze. Statistika po sjedištu tako uredno seli bogatstvo iz malih gradova u administrativne centre, i to najviše kod onih najuspješnijih, jer oni prvi otvore ured u Sarajevu.
Nazivnik je star trinaest godina. Svako “po glavi stanovnika” u ovim tekstovima dijeli se popisom iz 2013. Otad su Živinice rasle, a iz hercegovačkih gradova su ljudi odlazili. Poredak koji dobijete zavisi od podatka koji je zastario prije više od decenije.
Ako odustanemo od brojanja milionera i pređemo na ono što se stvarno evidentira, prihode registrovanih firmi, slika postaje oštrija.
Za 2024. Tešanj je imao 143 kompanije s prihodom preko milion KM, od toga četiri preko sto miliona: Hifa-Oil, Madi, AS i Mann+Hummel BA. Široki Brijeg je imao 134 firme preko milion, ali čak sedam preko sto miliona: TT Kabeli, FEAL, MCI, Lukas TP Nakić, Mepas, Nameks i Berninu.
Kad se to podijeli brojem stanovnika, poredak se okrene u odnosu na apsolutne brojke. Uz ogradu koja je gore navedena.
Tešanj vodi po broju firmi, Široki Brijeg po gustini.
