Pravosudni pečat: Šta kriju Štetini tajni ugovori?

Ministar Šteta je sve zahtjeve nevladinog sektora, opozicijskih stranaka i medija koji zastupaju interese javnosti uporno, grubo, bahato, arogantno, nezakonito i neodgovorno odbijao

U presudi Kantonalnog suda Sarajevo navedeno je da je Ministarstvo saobraćaja KS u postupku branilo svoju poziciju zastupajući interese kineskih kompanija i tvrdeći da bi objavljivanje ugovora „ugrozilo njihove komercijalne interese“.

Međutim, Sud je odbacio takvo obrazloženje uz jasan stav da interes javnosti ne može biti ignorisan uz nekakvo nejasno pokriće i „pozivanje na protivljenje treće strane“.

No, nije sporna tajnost i skrivanje ugovora samo u slučaju rekonstrukcije tramvajske pruge od Marijin Dvora do Ilidže.

Javnost čeka da „ponosni ministar i tim Ministarstva“ podnesu račun građanima, specificirano do u fening.

Imamo nove tramvaje, imamo nove trolejbuse, nove autobuse, imamo rekonstruiranu prugu, imamo konačno tramvaj do Hrasnice... ali ne znamo ko je sve bio angažiran na izgradnji i nabavci, koliko smo sve to platili i koliko dugo ćemo sve te kredite otplaćivati.

Sud je, dakle, utvrdio da vlast koja se klela u poštenje i transparentnost – opozicija podsjeća na njihovu čuvenu parolu „ima para kad se ne krade“ – ne zastupa interese onih koju su je birali nego građevinskih sumnjivih lobija i njihovih „podizvođača“.

Adnan Šteta tako se našao u teškoj situaciji.

Sva mukotrpna ulaganja u svakodnevni marketing i PR dobila su neugodni pravosudni šamar i neizbježan imperativ da konačno objavi dokumente koje godinama krije.

Tako se zamišljeni spektakl i planirani najveći predizborni adut SDP-a pretvara u istinsku noćnu moru.

Nakon slučaja tramvajske nesreće u kojoj je poginuo mladi student Likovne akademije Erdoan Morankić, a teško povrijeđena 17-godišnja djevojčica Ella Jovanović, iz kojega su odgovorni rukovodioci SDP-a, uz pomoć korumpiranog pravosuđa i potkupljenih medija, izašli gotovo neokrznuti, afera sa skrivanjem ugovora o rekonstrukciji i izgradnji pruge, te nabavci vozila mogla bi žestoko uzdrmati njene aktere.

Postoje li, međutim, dublji razlozi za nezakonito i netransparentno ponašanje ministra Adnana Štete? Da li je podcijenio javnost i pravosudne institucije? Zašto, u situaciji u kojoj ima značajan dio javnosti na svojoj strani, metaforički kazano, puca sam sebi u koljena? Da li je ucijenjen, da li zbog prijetnji nekih snažnijih igrača, domaćih ili međunarodnih građevinsko-finansijskih lobija ne smije objaviti detalje o velikim infrastrukturnim radovima u Kantonu Sarajevo?

Sve su to logična pitanja koja se sama od sebe nameću nakon presude Kantonalnog suda u Sarajevu i na koja je ministar Adnan Šteta dužan u što kraćem roku odgovoriti. Sada kada je dobio pravosudni pečat i nedvosmislenu potvrdu da je radio protiv interesa građana u čiju se podršku kune.