Prema dostupnim podacima, od ukupno 16 primljenih kandidata, njih 14 su Hrvati, dvoje Bošnjaci, dok nijedan pripadnik srpskog naroda niti Ostalih nije dobio priliku za zaposlenje kroz ovaj program.
Takav epilog neminovno dovodi do pitanja da li je prilikom popunjavanja radnih mjesta vođeno računa o nacionalnoj ravnoteži, posebno u gradu koji se često predstavlja kao primjer zajedničkog života i multietničnosti.
Mostar je, prema svom Statutu i političkom uređenju, grad u kojem bi ravnopravnost konstitutivnih naroda i Ostalih trebala biti jedno od temeljnih načela funkcioniranja institucija. Upravo zbog toga, svako kadrovsko popunjavanje u javnim institucijama neizbježno privlači pažnju javnosti kada se stekne utisak da nacionalna zastupljenost nije ispoštovana.
Gradonačelnik Mario Kordić i predstavnici gradske vlasti u javnim nastupima često ističu da je Mostar “jedna lijepa priča”, grad koji je prevazišao podjele i koji predstavlja primjer multietničke zajednice u Bosni i Hercegovini.
Međutim, upravo ovakve odluke ostavljaju prostor za pitanje koliko se takve poruke provode i u praksi.
Ako Mostar zaista želi graditi imidž grada jednakih mogućnosti za sve njegove građane, onda se principi ravnopravnosti ne bi trebali potvrđivati samo za govornicom ili u svečanim prilikama, već i kroz konkretne odluke o zapošljavanju, imenovanjima i funkcioniranju javnih institucija.
Transparentni kriteriji i uvažavanje ustavnog principa ravnopravnosti svih konstitutivnih naroda i Ostalih predstavljaju važan preduslov za jačanje povjerenja građana u institucije, posebno u sredini kakva je Mostar, gdje pitanja jednakosti i zastupljenosti imaju poseban društveni i politički značaj.
