Kako bi HDZ BiH zadržao apsolutni monopol među hrvatskim biračima i neutralizirao oporbu, stranka mora stalno održavati privid ugroženosti. Ništa ne mobilizira glasače učinkovitije od lokalnih incidenata s nacionalnim obilježjima.
Izborni incidenti, međunacionalne napetosti, institucionalne afere te otvoreni sukobi oko državnih simbola godinama čine političku svakodnevicu u općinama i gradovima Bosne i Hercegovine s većinskim hrvatskim stanovništvom u kojima vlast suvereno drži HDZ BiH.
Analiza događaja u protekla dva desetljeća ocrtava duboku institucionalnu i društvenu podijeljenost, koja u kriznim trenucima gotovo redovito eskalira na terenu.
Stolac je, uz Mostar, postao i tradicionalno poprište političkih tenzija, koja u Hercegovini, nerijetko s vandalizmom nad privatnom i javnom imovinom te sporim ili nikakvim reakcijama pravosuđa, dodatno doprinose osjećaju nesigurnosti među lokalnim stanovništvom.
"ČOVIĆU, LOPOVE"
Slična, ali znatno šira eskalacija zabilježena je i u februaru 2014. godine, kada su se socijalni nemiri iz Tuzle i Sarajeva prelili na Mostar. U rušilačkom valu prosvjednika tada su zapaljene zgrade Vlade Hercegovačko-neretvanskog kanona, Gradske uprave Mostara, te sjedišta dviju vodećih stranaka – HDZ-a BiH i SDA, dok su nakon konačnog gašenja nekadašnjeg mostarskog giganta „Aluminija“.
Podsjetimo, demonstranti, okruživši vozilo u kojem se nalazio lider HDZ-a BiH Dragan Čović, glasno su uzvikivali „Čoviću, lopove“.
„Slobodna Bosna“ podsjeća i na pokušaj zataškavanja propucavanja Čovićevog vozila u blizini Čapljine 2016. godine, o čemu su detalji procurili tek nekoliko mjeseci kasnije.
Pravna bitka ili opstrukcija povratka?
Ni vjerski objekti nisu ostali imuni na politička trvenja. Slučaj obnove Tucakovića džamije u selu Rabrani kod Neuma – jedine džamije na području ove primorske općine – pretvorio se u dugotrajni administrativni rat između lokalne HDZ-ove administracije i bošnjačkih povratnika.
Iako su se u javnosti često prelamale dezinformacije o postavljanju križeva na džamiju, stvarni se sukob vodio oko izgradnje munare i proširenja objekta. Budući da je lokalna inspekcija tvrdila kako se radovi izvode bez građevinske dozvole, objekt je više puta pečaćen, što su mještani ignorirali kako bi dovršili radove. Pravni epilog rezultirao je kaznenom osudom lokalnog mještanina zbog skidanja službenog pečata, a napetosti su nastavljene uklanjanjem putokaznih tabli za ovo selo na magistralnoj cesti Stolac–Neum.
Treba podsjetiti kako je širom Zapadne Hercegovine u gotovo svim mjestima gdje je HDZ BiH na vlasti, već desetljećima na putokaznim tablama nema ćiriličnih napisa, što je očito kršenje zakona za koje nikada nitko nije odgovarao.
Tenzije u Čapljini
Najsvježiji val napetosti pogodio je Čapljinu, gdje se u jeku aktualnog Svjetskog nogometnog prvenstva dogodio izravan obračun s državnim simbolima. Radnici Elektroprivrede HZHB su uz izravnu asistenciju policije uklonili oko 150 zastava Bosne i Hercegovine koje su građani postavili na javne površine i stupove u znak podrške reprezentaciji. Ovaj čin izazvao je žestoke osude probosanskih stranaka koje su lokalnu vlast optužile za zloupotrebu policijskih snaga i radikalizam.
S druge strane, u čapljinskom naselju Domanovići zabilježen je incident u kojem je nepoznati muškarac snimljen kako kida zastavu takozvane „Herceg-Bosne“. Lokalni odbor HDZ-a BiH oštro je reagirao, nazivajući to izravnim napadom na nacionalni identitet i sigurnost Hrvata, zahtijevajući hitnu reakciju istražnih tijela, no prešutio je skidanje državnih zastava uz asistenciju policije.
Paralelno s etničkim napetostima, općine pod kontrolom HDZ-a BiH suočavaju se i s optužbama za klijentelizam. U Kreševu je oporba uputila kaznene prijave protiv dugogodišnjeg načelnika Renata Pejaka, optužujući ga za zloupotrebu položaja i nezakonito pogodovanje privatnim poduzećima kroz općinske odluke. Slični prosvjedi građana zabilježeni su i u Širokom Brijegu te Livnu, gdje su se ekološke udruge godinama borile protiv netransparentnih koncesija za mini-hidroelektrane i kamenolome, optužujući lokalne dužnosnike za interese bliske stranačkom vrhu.
Konačno, nezadovoljstvo lokalnim upravljanjem dovelo je i do ozbiljnih unutarstranačkih potresa. Najveći raskol dogodio se u Žepču i Zeničko-dobojskom kantonu krajem 2023. godine, kada je čak 14 visokih dužnosnika, uključujući vodstvo stranačke Mladeži, podnijelo neopozive ostavke, optužujući lokalne moćnike za nepotizam i diktaturu, čime je ozbiljno poljuljan dugogodišnji politički monopol stranke u tom dijelu Bosne.
Dok predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović u diplomatskim krugovima i pred sarajevskim koalicijskim partnerima uporno gradi imidž „predvodnika europskih integracija“ i zagovornika političke relaksacije, situacija na terenu razotkriva sasvim drugačiju realnost. Posljednji incidenti u Čapljini, gdje su općinske službe pod izravnom kontrolom HDZ-a uz asistenciju policije uklanjale zastave Bosne i Hercegovine, ogolili su ono što analitičari već godinama nazivaju savršeno uigranom dvostrukom igrom.
Strategija Dragana Čovića temelji se na strogo kontroliranom dualizmu, u kojem se pacifizam koristi za pregovaračkim stolom, dok se na lokalnoj razini provodi rigidna politika etničke ekskluzivnosti i institucionalne opstrukcije državnih simbola.
Evropski put i „pružena ruka“ Bošnjacima
Na višim razinama vlasti, Čović se javnosti predstavlja kao pragmatičan lider okrenut budućnosti. Njegov narativ lišen je zapaljive retorike kakvu koristi njegov dugogodišnji partner Milorad Dodik. U tom javnom narativu, lider HDZ-a BiH redovito poziva na „povijesni kompromis“ i stabilizaciju odnosa Hrvata i Bošnjaka.
Naglašava nužnost provođenja reformi na putu prema Europskoj uniji, dok na terenu, izravnim blokadama državnih insitucija, od imenovanja ministra sigurnosti, do blokada doma naroda, sve čini da do evropskog puta ne dođe.
Samo nekoliko dana nakon što je s vrha stranke odaslana poruka o smirivanju tenzija, radnici Elektroprivrede HZHB, uz potporu policije, uklanjaju državne zastave u Čapljini. Ovakva operacija na terenu nemoguća je bez odobrenja lokalne stranačke vertikale, što pokazuje da je „pružena ruka“ u Sarajevu zapravo paravan za demonstraciju moći i etničkog teritorijalizma u Hercegovini.
Podizanjem tenzija na terenu poput skidanja zastava, Čović šalje poruku sarajevskim partnerima da mir i stabilnost u Federaciji imaju svoju cijenu, koja se najčešće naplaćuje kroz ustupke u pregovorima o Izbornom zakonu ili raspodjeli pozicija u javnim poduzećima.
Kako bi HDZ BiH zadržao apsolutni monopol među hrvatskim biračima i neutralizirao oporbu, stranka mora stalno održavati privid ugroženosti. Ništa ne mobilizira glasače učinkovitije od lokalnih incidenata s nacionalnim obilježjima.
