Dr. Kliko smatra, međutim, da postoji i hrvatska probosanska politika koja je postojala i devedesetih godina prošlog vijeka.
Hrvatska nacionalistička politika u Bosni i Hercegovini uvijek je željela isto što i srpska. Želi to i sada, upozorava dr. sci. Amir Kliko, priznati bosanskohercegovački historičar i viši naučni saradnik u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
Ova izjava dolazi nakon što je u zagrebačkom Hotelu Dubrovnik održana dvodnevna konferencija "TradFest", u organizaciji ultrakonzervativne fondacije Vigilare i Ordo Iuris Hrvatske, uz podršku američkog think tanka Heritage Foundation, za koji radi hrvatski lobista Max Primorac. Podsjetimo, na skupu je predstavljena karta unutrašnje podjele BiH na tri etnička entiteta.
Od Sporazuma "Cvetković – Maček"
Kako navodi dr. Kliko, u odnosu na srpsku poziciju razlika je u tome što hrvatska nacionalistička/velikodržavna politika nikada nije mogla "prva pokrenuti proces" i što je nasuprot sebe imala srpsku velikodržavnu politiku prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pa se nastojala ostvariti "kada ga otpočnu drugi".
- Razlog tome je što ima preslabe resurse da ide prva i samostalno – kako iz Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, tako i unutar nje. Naročito kada ispred sebe ima mnogo moćniju srpsku nacionalističku/velikodržavnu politiku. Još sredinom tridesetih godina 20. vijeka shvatila je da mora sarađivati s jačom stranom, odnosno srpskom. Odatle Sporazum Cvetković – Maček. Tako se prvi put i djelimično ostvarila s Banovinom Hrvatskom, koja je potrajala do aprila 1941. godine - rekao je Kliko.
Pod zaštitom moćne nacističke Njemačke, podsjeća Kliko, uspjela se u Bosni i Hercegovini ostvariti u cjelosti, do Drine.
- S obzirom na demografsku strukturu bosanskohercegovačkog društva, u kojem su Bošnjaci i Srbi predstavljali preko 80 posto stanovništva, mogla je opstati samo osloncem na Bošnjake, jer Hrvata nije bilo ni približno dovoljno. Srbi su bili prva i najveća opasnost za Nezavisnu Državu Hrvatsku i trebalo ih je fizički ukloniti iz nje. Zbog toga je NDH odgovaralo da Bošnjake i Srbe međusobno suprotstavi, da jedni drugima smanje broj u Bosni i Hercegovini - naveo je.
Međutim, komunisti su na koncu tog rata svima pomrsili račune, dodaje.
- Porazili su NDH i nisu povratili Banovinu Hrvatsku. S njihovom propašću ponovo su oživjele stare velikodržavne želje. Iz Zagreba su inicirani razgovori s Beogradom u vezi s novom podjelom Bosne i Hercegovine. U tom cilju formirane su tzv. hrvatske zajednice Bosanska Posavina i Herceg-Bosna (par mjeseci prije Republike Srpske). Njihova jedina svrha bila je politička destrukcija Bosne i Hercegovine, koja je trebala dovesti i do njene teritorijalne podjele i priključenja njenih odcijepljenih dijelova Hrvatskoj. To se jasno očitava iz izjava Ike Stanića (predsjednik HZBP) i temeljnih akata HZHB - ističe dr. Kliko.
Strah od srpsko-bošnjačkog dogovora
Prema njegovim riječima, najveća opasnost tada za hrvatsku nacionalističku/velikodržavnu politiku, kao i u Drugom svjetskom ratu, a i do dana današnjeg, bila je mogućnost bošnjačko-srpskog političkog dogovora.
- Kada su Zulfikarpašić i Filipović 1991. napravili "historijski sporazum" s Beogradom, u kabinetu Franje Tuđmana upalile su se crvene lampice i učinjeno je sve da se Izetbegović odvrati od toga. Kako bi odvratila Bošnjake od političkog dogovora sa Srbima, koji bi je potpuno onemogućio da se ostvari, hrvatska nacionalistička/velikodržavna politika obmanjivala ih je lažnim prijateljstvom i saradnjom protiv "zajedničkog neprijatelja", s kojim je zapravo potajno sarađivala na podjeli Bosne i Hercegovine. Čini i sada isto - smatra Kliko.
Upozorava da se podastire propaganda da "treći entitet" spašava Bosnu i Hercegovinu, što se može i danas čuti i čitati.
- Godinama već HDZ BiH podstiče Srbe na razbijanje Bosne i Hercegovine, istovremeno obmanjujući Bošnjake da radi za bolju i funkcionalniju Bosnu i Hercegovinu. Obmanjuje ih kako bi ih što više udaljio od ozbiljnih političkih razgovora sa Srbima, koji bi jedini mogli stabilizovati Bosnu i Hercegovinu. Washingtonski sporazum pobrisao je HZ HB, a Dejtonski legalizovao RS. Srbi su dobili "državu" u državi te su uspjeli spriječiti povratak Bošnjaka - naveo je.
"Zagreb očekuje raspad BiH"
Kako je podvukao, "nepostojeća HZHB to nije uspjela".
- Srbi su ratom nešto dobili, a hrvatska nacionalistička/velikodržavna politika nije. Zbog toga su njeni lučonoše i propagandisti bijesni. Hrvatskoj nacionalističkoj/velikodržavnoj politici, koja radi i očekuje raspad Bosne i Hercegovine, ne odgovara da se to desi prije formiranja 'trećeg entiteta'. Ako bi se Bosna i Hercegovina sutra raspala, podijelila bi se na dva postojeća entiteta. Hrvati bi ostali sami s Bošnjacima. Više ne bi bilo Srba koje bi HDZ mogao koristiti protiv Bosne i Hercegovine i morao bi se sam nositi s Bošnjacima - smatra Kliko.
"Treći entitet" je – zaključuje dr. Kliko - teritorijalizacija HZHB koju je pobrisao Washingtonski sporazum (do kojeg ne bi došlo bez značajnih uspjeha Armije RBiH u srednjoj Bosni, ali i u Hercegovini).
- Prema nacioanlističkoj hrvatskoj politici, nužan je za očekivani raspad Bosne i Hercegovine. Ako se on ne ostvari, za hrvatsku nacionalističku/velikodržavnu politiku nema smisla dijeliti Bosnu i Hercegovinu. Ustvari, to joj je neprihvatljivo i veoma opasno. Srbe više ne bi zanimala Federacija i ne bi bili saveznik HDZ-u BiH, koji bi ostao sam s velikim brojem Bošnjaka - riječi su Klike.
Dr. Kliko smatra, međutim, da postoji i hrvatska probosanska politika koja je postojala i devedesetih godina prošlog vijeka.
- Ali je sada znatno slabija, jer je nadjačana hrvatskom nacionalističkom/velikodržavnom politikom koja ima podršku hrvatske države i vladajuće stranke bosanskohercegovčkih Hrvata - zaključio je dr. Kliko.
