Dok vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine projekt Južne plinske interkonekcije predstavljaju kao strateški iskorak ka energetskoj sigurnosti i diversifikaciji izvora snabdijevanja, način na koji se pokušava realizirati otvara niz ozbiljnih dilema.
Uvođenje konkretnog privatnog investitora direktno u zakon, bez konkurencije, jasnih kriterija i transparentnog procesa, prema ocjeni ekonomskog analitičara Igora Gavrana, ukazuje na opasan zaokret ka modelu u kojem se strateški projekti dodjeljuju unaprijed odabranim kompanijama.
Umjesto jačanja tržišnih principa i usklađivanja s evropskim standardima, ovakav pristup, upozorava on, može dugoročno proizvesti veću ekonomsku ovisnost, pravnu nesigurnost i slabljenje javne kontrole nad ključnim energetskim resursima.
- Uvođenje konkretnog investitora u zakon Federacije BiH predstavlja ozbiljan udar na tržišne principe, transparentnost i javni interes - upozorava Gavran.
Jako loš pristup
On za Faktor ističe da bi ovakav model mogao postati obrazac za buduće strateške projekte.
- U slučaju javne kompanije, poput BH-Gasa, takav model bi se još mogao razumjeti jer ne bi doveo u pitanje javnu kontrolu niti bi onemogućio angažman privatnih kompanija u određenim segmentima. Međutim, zakonski garantovati i ograničiti cijeli projekat na jednu privatnu kompaniju je jako loš pristup – čak i da je riječ o domaćoj firmi, a ne stranoj - ističe Gavran.
Posebno problematičnim smatra činjenicu da je riječ o kompaniji bez ikakvih referenci i kredibiliteta.
- Najapsurdnije i najrizičnije u svemu jeste da govorimo o potpuno anonimnoj kompaniji, bez ikakvih dokaza da je sposobna realizovati projekat. Radi se o domaćoj firmi, vjerovatno bez kapitala i sa minimalnim brojem zaposlenih, koja je u vlasništvu strane kompanije sličnog profila, također anonimne i bez referenci. Dakle, nema nikakvih garancija osim verbalnih obećanja i dogovora izvan javnog prostora - upozorava on.
Dodaje da ovakav pristup otvara prostor za snažan vanjski utjecaj u donošenju ključnih odluka.
- Imamo situaciju u kojoj se, praktično, zakoni i projekti oblikuju pod utjecajem stranih aktera, dok domaće vlasti djeluju kao izvršioci. Fokus pravne zaštite u takvim aranžmanima neminovno ide u korist investitora, a ne Federacije BiH i javnog interesa - smatra Gavran.
Institucionalizacija netransparentnosti
Posebno zabrinjava izjava da bi ovaj pristup mogao postati obrazac za buduće projekte.
- Ova rečenica je najstrašnija od svega. Imamo već najave da bi se isti model mogao primijeniti na aerodrome, namjensku industriju, pa čak i preostale dionice autoputa. Pokušava se instalirati model privatnih, netransparentnih dogovora bez ikakve konkurencije, gdje se unaprijed odlučuje kome će se dodijeliti koji strateški projekat - kaže Gavran.
On postavlja i pitanje elementarne logike izbora investitora:
- Može li iko ozbiljan smatrati razumnim da se ista kompanija smatra kompetentnom i za izgradnju plinovoda i za upravljanje aerodromima? Kakve veze imaju ta dva sektora? Ako je riječ o kvalitetnim kompanijama, zašto im je problem imati konkurenciju?
Energetska sigurnost ili nova ovisnost
Jedan od ključnih argumenata za projekat jeste diversifikacija snabdijevanja plinom, ali Gavran tvrdi da je taj narativ problematičan.
