Evropska komisija razmatra ideju da se državama koje žele postati članice to i omogući. Ali, bez prava veta!
Ideja je odmah naišla na pomiješane reakcije.
Crna Gora, koja je - trenutno - najbliža ulasku u Uniju od trenutnih 27 država, nije baš voljna pristati.
Ukrajina, zbog koje se tumbaju i ova pravila EU, kao i bi, ali...
Ostale države, posebno balkanske, ili su kao za ili šute. Posebno je indikativna šutnja Turske, države koja već decenijama "pregovara" o ulasku u EU, a nikad dalje nije od tog čina!
Iako je sva priča o "prilagođavanjima" pravila za ulazak u EU pokrenuta zbog Ukrajine, već činjenica da se niko ozbiljno ne bavi Turskom, baca posebno svjetlo na svu priču.
Jer, tek je Turska politička i vojna sila Evrope, koja bi svojim ulaskom mogla napraviti kvalitativnu razliku!
Još je Ahmet Davutoglu, prije neke dvije decenije, govorio da bi s Turskom, EU bila istinski geopolitički faktor u svijetu.
No, evropski su lideri, posebno "liberalni", dajući šlagvort "narodnjacima", učinili sve da Turska ne bude dio priče o daljem širenju Unije.
Ništa bolje nije prošao ni zapadni Balkan!
Već smo u 24. godini kako je ovom regionu obećano članstvo. Ako se reformira.
Chris Patten, nekadašnji komesar za proširenje Unije, dao je najbolji opis tog procesa. "Mi se pretvaramo da im vjerujemo da se reformiraju, a oni se pretvaraju da se reformiraju".
Čak i kada se reforme provode prema uputama iz Brisela, nađe se barem jedan "trojanski konj" koji sve to blokira.
Makedonija je najbolji primjer!
Već 25 godina ta država ima status kandidata za ulazak. I? Gdje je?
Država je morala promijeniti i ime, pa je postala Sjeverna Makedonija, nakon ucjene iz Grčke. Istina, ušla je u NATO, ali to nije poboljšalo njene izglede za evropsko članstvo.
Nakon Grčke, blokade su postavili Bugari, koje su na to 'nagovorili' Francuzi. Oni traže da se bugarska manjina ugradi u makedonski ustav.
U Bugarskoj ustav ne poznaje postojanje manjina, iako je 10-ak posto stanovništva te zemlje turske nacionalnosti! (Bilo ih je mnogo više, ali su ih Bugari u "demokratizaciji" 90-ih protjerali!)
Ukrajina bi se trebala priključiti EU čim prije. To je, kažu i u Briselu, zahtjev američkog predsjednika Donalda Trumpa, kako bi se postiglo "mirovno" rješenje.
Cijena za to je predaja teritorija koje je Rusija okupirala, ali i neulazak u NATO. (Ako smo mislili da je Dejton nešto najgore što se bilo kome u Evropi moglo desiti, dobili smo "utjehu"!)
Da bi bilo koja država ušla u EU, postojećih 27 članica mora dati pristanak. U Francuskoj je on uslovljen referendumom, a slične odredbe - kao mogućnost - predviđene su i u jednoj Nizozemskoj.
I konačna odluka donosi se na Evropskom vijeću, vrhovnom tijelu EU koje čine šefovi država ili vlada aktuelnih članica ovog bloka.
Tu se, a ne na Vijeću Evrope, kako nam uporno pogrešno tvrde čelnici Naše stranke Sabina Ćudić, Edin Forto i Peđa Kojović, jednoglasno mora reći da je neka država nova članica! Takvo što desilo se zadnji put prije 13 godina, ulaskom Hrvatske.
Šta god da rekli u Briselu, ni to se proširenje nije pokazalo produktivnim.
Nema države u Evropi sa više ministara u proteklih 5-6 godina da su hapšeni, privođeni, zatvarani, smjenjivani... od Hrvatske.
Uz to, snažni rast ekstremne desnice u našeg zapadnog susjeda indicira da je ona rastući problem za evropski 'liberalno-demokratski' poredak.
Prezauzeti s usponom ekstremne desnice u Evropi i fokusirani na obaranje neofašističke vlasti Viktora Orbana u Mađarskoj, evropski zvaničnici ne žele ni gledati na očiti problem!
Orban možda i ode u aprilu s vlasti, ali problem ne nestaje u Hrvatskoj. Naprotiv!
Tek, misli li iko sa 'dvije čiste u glavi' da je zvanični Zagreb odustati od svog prava veta u EU i pustiti u članstvo jednu Crnu Goru, Srbiju, a pogotovo Bosnu i Hercegovinu?!
Makar to članstvo značilo reducirana prava u odlučivanju u institucijama EU. Barem u prvoj fazi.
Brisel jeste izašao s zanimljivom idejom kojom nastoji oživjeti i inovirati proces pristupanja. Ali ključni problem - konsenzus po tom pitanju unutar 27 država - nije ni načet.
U teoriji postoji pravilo kvalificirane većine EU kojom se donose odluke.
To pravilo kaže da najmanje 55 posto država članica (trenutno najmanje 15 od 27 država) i najmanje 65 odsto ukupnog stanovništva EU treba glasati "za".
Ovo pravilo primjenjuje se u okviru Vijeće Evropske unije, tijela koje čine resorni ministri država - članica (neka vrsta "vlade") i koristi se za većinu zakonodavnih odluka, posebno u oblastima unutrašnjeg tržišta, okoliša, energetike i migracija.
