Nakon što je u prvostepenom krivičnom postupku oslobođena, zajedno sa još četiri saučesnika “organizovane kriminalne grupe”, Alisa Mutap Ramić je u žalbenim postupcima pred Apelacionim odjeljenjem Suda BiH pravosnažno osudjena na dvije i po godine zatvora. Žrtva nerasvijetljenog tragičnog događaja, u kome je smrtno stradao njen mladić Dženan Memić, a ona tjelesno povrijeđena, proglašena je krivom za skrivanje dokaza o događaju, ili, pravničkim jezikom rečeno, davanje lažnog iskaza! Nad izrečenom kaznom likovali su otac i sestra nastradalog mladića, ali i mediji koji su godinama u svojevrsnom linču i hajci hranili građane narativom porodice nastradalog kako znaju ko je počinilac. Niko se nakon žalosnog epiloga sudskog slučaja nije upitao kakva je bila tužiočeva pravnička pamet kada se cijela njegova konstrukcija u optužnici srušila na pleća djevojke koja je ko zna kakvim sticajem okolnosti izbjegla Dženanovu tragičnu sudbinu.
Nikome od progonitelja nevinih ljudi (a nevin je svako sve dok se pravosnažnom presudom ne utvrdi da je kriv!), a ni od onih koji bi trebali da se bave vladavinom prava i odgovornošću pravosuđa, nije palo na pamet da analiziraju slučaj i utvrde kakav je profesionalni kredibilitet tužilaca koji su načinili toliko propusta i promašaja vodeći istragu o propustima svojih kolega na kantonalnom nivou!? Umjesto da u preuzetom predmetu pokažu znanje, vještinu i efikasnost, dvojica tužilaca koji su vodili istragu i zastupali optužnicu pokazali su zastrašujuću površnost i neznanje. Umjesto da neko razmatra njihovu kompetentnost, dato im je da u istom slučaju šire istragu zbog propusta drugih! Da li je to pravosuđe u koje se može imati povjerenje?
Epilog slučaja koji se završio kaznom same žrtve kriminalnog napada, o kome se još uvijek ništa ne zna, trajno je uništio slučaj razjašnjavanja smrti Dženana Memića. Niko se tim događajem i krivcima više neće baviti. Tužioci neće tragati za monstruoznim ubicama (ako su uopće i tragali!) jer više nemaju interes da se događaj rasvijetli. Oni su sada svjesni da bi otkrivanje načina izvršenja krivičnog djela i ubica moglo do temelja srušiti presudu Alisi. A presuda Alisi je jedino njihovo ostvarenje i dokaz da su nešto uradili. Čuvanjem od podrivanja presude Alisi sada je primarni tužilački cilj jer se na taj način čuva tužilački kakav-takav profesionalni ugled. Zbog toga će se i dalje gubiti vrijeme i zamajavati javnost novim istragama i optužnicama za greške u istrazi.
Šta je u cijelom slučaju zanimljivo i čudno? Gotovo sve: od preuzimanja predmeta iz nadležnosti entitetskog pravosuđa (Tužilaštva Kantona Sarajevo) i preusmjeravanja istrage na istragu o istrazi, do oslobađanja svih optuženih u prvostepenom postupku, a zatim preinačenja prvostepene presude po žalbi tužioca i osude Alise na dvije i po godine , a optuženog Hasana Dupovca na tri godine zatvora, da bi u trećem stepenu i Hasan Dupovac bio pravosnažno oslobođen. I niz vezanih sporednih događaja i događanja sumnjive političke prirode, koji neće biti detaljnije razmatrani u ovom osvrtu!
Alisa Mutap Ramić je prvi sudski slučaj za koji se zna da je lice nad kojim je izvršeno krivično djelo, koje u procesnom zakonu ima status oštećenog, dobilo status optuženog lica i osuđeno za davanje lažnog iskaza! I jedino optuženo lice nad kojim je u toku cijelog krivičnog postupka vršena sramna javna stigmatizacija.
Ako bi se na potpuni fijasko tužiočevog slučaja primijenio isti isti model pravnog rezonovanja i procesnog djelovanja, tužioci koji su oblikovali i realizovali ovaj pravni slučaj, bi, također, mogli biti lišeni slobode i pritvoreni zbog svojih promašaja u istrazi i optuživanju. Ako su optuženi za greške u postupanju ovlašteni policijski službenici Hasan Dupovac i Josip Barić, zašto se na isti način se ne bi provela istraga o greškama i postupajućih tužilaca u njihovoj istrazi i njihovom optuživanju? Zbog tužilačkih grešaka u tumačenju i preduzimanju istražnih radnji (lišenja slobode, pritvori, podizanje optužnice), osumnjičeni Zijad Mutap, Hasan Dupovac, Josip Barić i Muamer Ožegovića bili su u pritvoru i tokom cijelog krivičnog postupka javno satanizovani kao kriminalna grupa koja je po unaprijed osmišljenom planu djelovala kako bi se ometala istraga. Stvarajući praksu istrage o istrazi tužioci Tužilaštva BiH su sjekli granu na kojoj sjede jer se isti model sumnje može primijeniti i na njih.
Slučaj je otvorio niz kontroverzi u funkcionisanju pravosudnog sistema, vezanih, prije svega, za njegov tužilački dio: od činjeničnih konstrukcija na osnovu kojih se podižu optužnice, nekontrolisane tužilačke moći, profesionalne neodgovornosti, raznih zloupotreba, uticaja vladajućih politika na pravosuđe, raznih podrivanja nezavisnosti i pretpostavke nevinosti osumnjičenih i optuženih, do potvrđivanja optužnica bez razmatranja dokaza, olakog posezanja za pritvorom, spektakularnih hapšenja i presuda na osnovu pretpostavki i mišljenja. Sva zla pravosudnog sistema našla su se u sudskom slučaju Alise Mutap Ramić i saoptuženih.
