Kome služi muk bošnjačke (ne)inteligencije?

Matematika je neumoljiva. U državi Bosni i Hercegovini, prema posljednjem popisu, Bošnjaci čine preko 50% stanovništva, a današnje procjene sežu i do 56%. U bilo kojoj normalnoj, demokratskoj državi svijeta, to bi značilo da su Bošnjaci temeljni, konstitutivni i odlučujući faktor. Ali Bosna i Hercegovina nije normalna država. Od nje su napravili labaratorij u kojem se testira izdržljivost jednog naroda.  A mi smo to prećutno prihvatili. U tom laboratoriju, većina je svedena na status naroda trećeg reda, ponižena manjina u vlastitoj domovini, dok agresivne, dobro organizovane manjine provode tiraniju i teror nad većinom.

Postavlja se pitanje koje para zrak i odjekuje u praznini – dokle ćemo da trpimo i šutimo!?

Formalno, imamo državu. Imamo zastavu, himnu bez teksta i institucije koje su ljuštura bez svrhe. Realno, mi državu nemamo. Imamo protektorat u kojem nam stranci kroje sudbinu, a domaći secesionisti, ohrabreni kukavičlukom i letargijom Sarajeva, dovršavaju ono što nisu uspjeli u ratu – razgradnju Bosne i Hercegovine i getoizaciju njenog najbrojnijeg naroda. Politika savijanja kičme, koju promovišu i politički i intelektualni krugovi Trojke, ne vodi nas nikuda osim u potpunu nacionalnu katastrofu. To nije politika kompromisa; to je politika kukavičluka.

A gdje je tu intelektualna elita? Gdje su akademici, profesori, pisci, analitičari? Gdje su glasovi razuma i savjesti koji bi trebali da grme sa svojih katedri, iz svojih instituta i sa stranica novina?

Oni šute.

Njihov muk je zaglušujući. Dok nam je Christian Schmidt, neizabrani stranac, nametao ustavna rješenja koja su direktan udar na demokratsku volju većine i de facto cementiraju aparthejd, naša akademska zajednica bavi se pisanjem beznačajnih naučnih radova za opskurne međunarodne časopise. Dok Milorad Dodik otvoreno prijeti secesijom i negira genocid, a Dragan Čović aktivno radi na stvaranju trećeg entiteta na kostima Armije Republike Bosne i Hercegovine, naši intelektualci organiziraju simpozije o "interkulturalnom dijalogu" i "pomirenju" i prisustvuju komemoracijama i ispraćanju tabuta koji su preteča te politike.

Kakvo pomirenje? S kim? Sa onima koji ti negiraju pravo na postojanje? Koji su izvršili genocid? To nije dijalog, to je monolog dželata nad žrtvom koja je pristala da bude nijema.

Ova intelektualna kapitulacija je sramotna. Srpska i hrvatska politika, i u BiH i u komšiluku, imaju snažnu, beskompromisnu logistiku svojih akademija nauka, svojih univerziteta i svojih pisaca. Memorandum SANU nije bio samo papir nego i nacrt za agresiju. Današnji narativi koji dolaze iz Beograda i Zagreba nisu plod slučajnosti; oni su rezultat sistematskog, organizovanog intelektualnog rada u službi nacionalističkih projekata.

A šta radi bošnjačka inteligencija? Ona se dodvorava stranim ambasadama, takmiči za grantove i aplaudira svakom kolonijalnom upravitelju koji dođe da nam "objasni" demokratiju. Postali su politički eunusi, kastrirani od svake nacionalne svijesti i hrabrosti. Dekorativni fikusi u punim salama. Boje se da ih ne proglase "radikalnim", "nacionalistima" ili, ne daj Bože, "islamistima". U tom strahu od etikete, izgubili su suštinu – obavezu da misle svojom glavom i govore u ime naroda iz kojeg su potekli. Izgubili su a da nikad nisu ni imali.

Je li u Bošnjacima potpuno zamro duh Zmaja od Bosne? Husein-kapetan Gradaščević se nije borio za lične privilegije, niti je čekao ferman iz Stambola da mu kaže da li Bosna ima pravo na svoju autonomiju. On je ustao protiv imperije u ime ponosa i prava svoje zemlje. Gdje su današnji zmajevi? Sjede li u upravnim odborima, pišu li projekte za Norvešku ambasadu ili čekaju poziv na prijem u Američkoj?

Njihova šutnja je saučesništvo. Njihova pasivnost je odobravanje. U vremenu kada se historija ponovo piše, a biološki opstanak naroda dovodi u pitanje, neutralnost ne postoji. Šutjeti znači stati na stranu onih koji Bosni i Bošnjacima žele zlo.

Zato gospodo akademici, profesori i mislioci, siđite sa svojih kula od slonovače. Vaš narod vas ne treba da mu citirate Hegela i Foucaulta. Treba vas da artikulirate njegovu bol, da branite njegovo dostojanstvo i da pružite intelektualni bedem pred nadolazećom katastrofom. Historija neće pamtiti vaše fusnote i objavljene radove. Pamtit će vas ili kao hrabre sinove ove zemlje koji su ustali kada je bilo najteže, ili kao kukavice koje su okrenule glavu dok im je domovina nestajala pred očima. Vremena za popravni ispit neće biti.

Ili ste Zmajevi ili beskičmeni gmazovi?