Piše: Haris Imamović
Neformalni vođa Rs-a Milorad Dodik nedavno je pozvao opoziciju u tom entitetu da donesu zajedničku odluku o napuštanju Dejtonskog sporazuma. “Pozivam ljude”, kazao je, ”da razmisle da se okupimo, i vlast i opozicija, i da iziđemo iz Dejtonskog sporazuma, da se vratimo na stanje Republike koje je bilo prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma.”
Nakon toga, poslije sastanka sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, Dodik je kazao da je svog sagovornika informisao da je Dejton srušen i da “Srpska ima pravo i obavezu da zaštiti sebe i srpski narod”.
Osim toga, Dodikov lobist u Americi Michael Flynn ocijenio je na društvenoj mreži X da je Dejton potrebno preispitati, a s njime se složio i predsjednik HDZ-a Dragan Čović, primijetivši da je “apsolutno vrijeme” za takvo što.
Verbalni, ali ne i institucionalni napadi na Dejton
Dakle, retorički napadi na Dejtonski sporazum su otvoreniji nego ikada. Međutim, paradoks situacije je da na institucionalnom planu nema nasrtaja na Dejton, počev od trenutka kada je Dodik napravio deal sa američkom administracijom kojim se obavezao da će prihvatiti i provesti presudu Suda BiH, te poništiti antidejtonske zakone usvojene u NSRs, a zauzvrat su mu skinute sankcije.
Od tog trenutka, državne institucije su donijele nekoliko odluka, s kojima nisu bile zadovoljne vlasti Rs-a. Prije svih tu mislim, na odluku Centralne izborne komisije (CIK BiH) kojom su poništeni prijevremeni izbori za predsjednika Rs na 136 glasačkih mjesta.
Dodik je dao nekoliko oštrih izjava o CIK-u, ali nije poduzeo institucionalni odgovor. Nije, recimo, poput nekadašnjeg Dodika, sazvao posebnu sjednicu NSRs, na kojoj bi bila usvojena zabrana primjene odluka CIK-a na teritoriji Rs-a, te odluku o formiranju entitetskog CIK-a, koji će ubuduće provoditi izbore za predsjednika tog entiteta.
Nakon toga, Ustavni sud BiH je donio odluku, kojom je poništio izbor Vlade Rs, na čelu sa Savom Minićem. Vlasti Rs-a su se, uz verbalna negodovanja prihvatila, povinovala i ovoj odluci Ustavnog suda BiH, te je izvršen reizbor Vlade Rs-a. Dodiku nije palo na pamet da sazove posebnu sjednicu NSRs, na kojoj bi bio ponovo usvojen zakon o zabrani primjenjivanja odluka Ustavnog suda BiH.
Oštre izjave će se nedvojbeno nastaviti. Dodik će vrijeđati Bošnjake, treba mu vraćati jednakom mjerom, bez političke korektnosti (onako, recimo, kako je Zukan Helez odgovorio Željani Zovko). Ali ključno pitanje ovog političkog, da ne kažem historijskog trenutka jeste hoće li Rs, u idućem periodu, recimo do narednih izbora, ponovo krenuti u institucionalni, a ne samo u verbalni napad na Dejtonski sporazum.
Drugim riječima, hoće li NSRs ponovo usvojiti neke antidejtonske zakonne, kao u proljeće prošle godine, te insistirati na njihovom provođenju, bez obzira na to šta kaže Ustavni sud; ili će sve ostati na zapaljivim izjavama Dodika?
Najava institucionalnih napada i reakcija SAD-a
Cijeneći da se Dodik nalazi u situaciji, gdje zbog deal sa Trumpovom administracijom, ne smije da usvaja nove antidejtonske zakone, ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković je pozvao vlasti Rs-a da, ako smiju, usvoje takve zakone.
Nakon toga, Dodik je u ponedjeljak kazao da će, kao predsjednik SNSD-a, u Narodnoj skupštini Rs predložiti da se Rs, kako je rekao, “vrate sve nadležnosti koje je dobila Dejtonskim sporazumom” i da će to biti uslov za bilo kakve razgovore u BiH.
Dodik ne kaže jasno šta to znači. Da li će NSRs ponovo, kao u proljeće prošle godine, samostalno usvojiti zakone, kojima preuzima nadležnosti države? Ili će usvojiti neki dokument s manje pravne težine, recimo, neki zaključak ili poziv Federaciji da se krene u proces povratka na neprovedeni Dejton?
U prvom slučaju, dakle, ako NSRs usvoji antidejtonske zakone, to znači da se vraćamo u proljeće prošle godine, što bi bila ozbiljna stvar. Istina, ni tada usvojeni akti NSRs nisu imali punu snagu zakona, jer su se vlasti Rs-a suzdržavale da ih provedu golom silom, ali kolizija dvije suprotne pravne norme je stvarala određenu nesigurnost u društvu.
U potonjem slučaju, dakle, ako bi uputila poziv, Rs bi samo ozvaničila istinu da sama nema djelatnu moć (agency) da preuzme nadležnosti države, te da u tom pogledu ovisi o volji Federacije, čijim bi vlastima bilo dovoljno da kažu da odbijaju poziv kao neustavan.
U svakom slučaju, nakon Dodikove najave, došao je stav iz State Departmenta, u kojem se kaže da SAD “zadržavaju puna ovlaštenja da iskoriste niz diplomatskih i drugih alata ukoliko se pojedinci ili subjekti ponovo uključe u destabilizacijske ili antidejtonske aktivnosti”.
Ako bi već sada Dodik izigrao dogovor, koji je postigao sa Trumpovom administracijom prije tri i po mjeseca, State Department bi u očima svojih kritičara, kakvi su bivši američki ambsador Michael Murphy ili demokratska senatorka Jeanne Shaheen, ispao naivan, čak i smiješan. Ali i to je moguće.
Odgađanje trenutka istine
Razumno je zaključiti da je trenutna faza u Dodikovom djelovanju zapravo faza taktičkog manevrisanja. Predsjednik SNSD-a pokušava održati narativ o “vraćanju nadležnosti”, a da pritom nastoji ne preći crvenu liniju koja bi automatski proizvela sankcije ili izolaciju. Vašington je jasno signalizirao da je spreman reagirati ako retorika preraste u konkretne antidejtonske poteze.
No, ta strategija ima i svoje granice. Svako novo institucionalno poništenje odluka organa Rs – bilo od strane CIK-a, bilo Ustavnog suda BiH – dodatno potkopava narativ o “suverenosti” entiteta. Ako se sve završi na verbalnim protestima i naknadnom povinovanju, postavlja se pitanje koliko dugo se može održavati priča o “srušenom Dejtonu”, a da se istovremeno primjenjuju njegove institucije i odluke. Smije li Dodik u takvom stanju dočekati iduće izbore?
Upravo tu leži paradoks: ako je Dejton zaista “srušen”, onda zašto se odluke državnih organa provode? A ako se provode, onda je jasno da je riječ o političkoj retorici, a ne o pravnoj realnosti.
Najvažnije je kako bi reagovali Bošnjaci
