Moralo se tom rezolucijom osuditi nasilje, akcije, napadi i ubistva nevinih, od strane svih aktera. Prvenstveno onih koji su počeli rat.
Piše: Enver Išerić
Ovih dana svjedočimo raznim stavovima i komentarima rata između SAD-a i Izraela sa jedne strane i Irana sa druge strane. Zatim je došla na red Rezolucija zemalja Zaljeva, kojom se osuđuje akcije Irana na tom području.
I Bosnai Hercegovina je bila kosponzor te rezolucije.
A da li je trebala?
Ako je samo jedna država iz grupe koja predlaže rezoluciju bila protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici (UAE), postavlja se pitanje da li je BiH trebala biti kosponzor, pa taman da je tekst rezolucije bio korektan i u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija.
A nije bio.
Tekst je protivan međunarodnom pravu.
Moralo se tom rezolucijom osuditi nasilje, akcije, napadi i ubistva nevinih, od strane svih aktera. Prvenstveno onih koji su počeli rat.
Drugi komentatori kažu da BiH ne treba zauzimati stranu i da treba voditi računa o svojim interesima. Ali zbog toga i jeste potrebno i od suštinske je važnosti da budemo na strani međunarodnog prava. To je naš najveći interes.
Za nas rješavanje sporova prijetnjom silom i upotrebom sile nikada ne smije biti prihvatljivo.
A agresija je po međunarodnom pravu zabranjena i predstavlja zločin. Tako je to definirala međunarodna zajednica.
Isto kao što je dala pravo napadnutim državama da se brane.
Zato zalaganje za poštovanje Povelje Ujedinjenih nacija nije nikakva neutralnost. To je naša obaveza. I pravna i ljudska i moralna.
