"Ja nisam želio svjedočimti kao zaštićeni svjedok. Želio sam to da uradim javno kao moralan čovjek, kao pravnik, a prije svega, kao sin, brat, komšija, školski drug onih koji su ubijeni".
Piše: Almasa Hadžić
Prvi put od 1992. godine, Vlaseničanin Nedim Salaharević susreo se oči u oči sa optuženima za rate zločine počinjene nad Bošnjacima Vlasenice, među kojima i nad članovima njegove porodice.
Bilo je to jučer u sudnici Suda Bosne i Hercegovine gdje se, Salaharević pojavio kao svjedok Tužilaštva u procesu protiv Miroslava Miće Kraljevića, Radenka Stanića, Maneta Đurića i Gorana Garića, kao jedan od svjedoka koga nisu mogle uplašiti, a ni potkupiti sve "prljave ruke" raznih misionara koji već dugo kruže Podrinjem u nadi da će svjedoke u ovom predmetu ubijediti da se ne pojavljuju na sudu.
"Nesumnjivo da su Cvijetić (Slobodan Cvijetić, advokat Miroslava Kraljevića) i Kraljević poraženi današnjim svjedočenjem Nedima Salaharevića koji se odlučio na svjedočenje pod imenom i prezimenom dok mnogi drugi svjedoci iz Vlasenice odgađaju ili odustaju od svjedočenja, a sve češće se pominju i određene nečasne radnje o kojima ćemo pisati narednih dana.
Cvijetić je, dakle, rekao da Mićini specijalci, odnosno "Jurišnici", nisu postojali. Kamo puste sreće da takvi zločinci nikad nisu kročili na tlo zemlje jer ono što su oni radili u Vlasenici teško da se može pronaći na bilo kojem drugom stratištu u Bosni i Hercegovini.
Oni su ti koji su išli na školske drugove, na prve komšije, na svoje nastavnike, pa i svoju rodbinu", napisao je, neposredno nakon suđenja novinar portala Tuzlapress.ba Edina Skokića koji je pratio suđenje.
Svjedočenje Nedima Salaharevića kako navodi Tuzlapress.ba imalo je i "jednu bolnu komponentu".
"Svjedočenje je prekinuto na pola sata, a to se događa onda kada žrtva zločina ponovo proživljava traumatične događaje kao što je danas preživljavao Salaharavić kada se sjetio svog oca Muhameda, časnog i poštenog domaćina koji je, kako je rekao, radio dan-noć da bi oni kao porodica imali sve.
A ubijen je zajedno sa sinom Edinom samo zbog imena i prezimena. Sin Edin, podsjećanja radi, bio je košarkaš Sloboda Dite i juniorski reprezentativac SFRJ. Salaharević je više puta ponovio kako su Edinu govorili da "više nikad nećeš igrati košarku", te da ga nisu pustili ni u Beograd odakle su dobijali pozive iz Košarkaškog saveza Jugoslavije.
U tim trenucima Miroslav Kraljević je oborio glavu, a imao ju je i oborenu tokom cijelog svjedočenja, odnosno, iščitavao je spis bez hrabrosti da Salaharevića pogleda u oči", piše daljeTuzlapress.ba.
Salaharević je, saznajemo, svjedočio i o tome šta se događalo u kući Bedrije Duraković, inače sestre Bakire Hasečić, u kojoj su tadašnji "gospodari života i smrti u Vlasenici" bili otvorili javnu kuću.
Dok je opisivao potresne scene kada bi teško zlostavljana Bedrija, dolazila kod njegove majke da pozajmi brašna, primjetio je kako njena sestra Bakira, koja je pratila suđenje, plače.
"Ja nisam želio svjedočimti kao zaštićeni svjedok. Želio sam to da uradim javno kao moralan čovjek, kao pravnik, a prije svega, kao sin, brat, komšija, školski drug onih koji su ubijeni.
Bilo je to potresno i za mene, ali i za one koji su pratili suđenje, ali ja sam morao govoriti istinu o tome šta se događalo u mom gradu i želio sam da tu istinu svi čuju.
Durakovića kuća je bila neposredno pored moje kuće", kazao je danas za Politicki.ba Nedim Salaharević, koga, kako nam je kazao, optuženi niti u sudnici, tako i van sudnice, nisu imali hrabrosti pogledati u oči.
Priznao nam je da je još uvijek pod dojom jučerašnjeg susreta sa osobama koje smatra odgovornim za smrt svog oca i brata kao i mnogih vlaseničkih Bošnjaka.
Inače, na tvrdnje advokata Miroslava Kraljevića da nisu postojali "Mićini specijalci" poznati kao "Jurišnici" objavljen je faksimil platnog spiska pripadnika ove jedinice s potpisom optuženog Maneta Đurića.
