Otvoreni savjet Barbarezu - kako poraziti Talijane

Piše: Amir Sužanj

Ubiše nas, vala, ovi razni fudbalski mislioci, pametnjakovići koji samoinicijativno dijele savjete Sergeju Barbarezu kako će u utorak na Bilinom Polju srušiti Talijane. Okupe se u kojekakvim studijsko-režijskim prostorima ili piskaraju po društvenim mrežama, pa se prave pametni – te treba igrati na kontranapade preko Dedića i Alajbegovića, te ići na centaršuteve prema Džeki, te sa Džekom i Demirovićem od početka ubaciti Tabakovića i Jovu Lukića, pa s božijom pomoći krenuti frontalno... Sve sami strateg do stratega, sačuvaj nas, dragi Bože, od tolike fudbalske mudrosti. 

Da su ti samozvani stručnjaci šta naučili o tom fudbalu, znali bi da je recept za pobjedu jednostavan – trebamo ih pregaziti tačno onako k’o u filmu “Bitka na Neretvi”, istom taktikom i haman istom formacijom. Najprije treba dobro nahraniti Kerima i Tarika nekim visokokaloričnim sirom, k’o što su se Ljubiša Samardžić i Boris Dvornik u filmu prije napada nažderali u onom talijanskom magacinu, i to po mogućnosti travničkim ili livanjskim – iz patriotskih razloga. Valja njima, bogme, sat i po ganjati tu talijansku bratiju po zabitima i vrletima Bilinog Polja i ako čo’ek nije sit, neće izdržati ni punih šezdeset minuta, razbježaće nam se Talijani po cijelom terenu, pa šta ćemo onda? Dok se utakmica privede kraju, njih dvojica će se umoriti i istrošiti kalorije, pa će opet moći, kako  poslije utakmice u Kardifu dobro reče Tarik, pojesti protivnika koji dolazi u Zenicu. Kad se dobro najedu prije početka, treba ih pustiti da se kradom, sve po mraku, privuku protivničkom šesnaestercu, baš k’o Boško Buha i Sirogojno (dobro, znam, oni su iz drugog filma, ali nema veze - zašto ne uzeti pozitivna iskustva i van “Bitke na Neretvi), pa da onako znalački frljaknu dvije-tri bombe u kazneni prostor iznenađenog Donarume, neće ni znati šta ga je snašlo a mreža će mu biti pocijepana. 

E, kad ih tako sa tri-četiri dobro planirane bombaško-diverzantske akcije po mraku načnemo i uzdrmamo im moral, kad ih dignemo iz prvih rovova, onda ih treba opkoliti u šesnaestercu i udariti artiljerijom s boka. To će najbolje uraditi Bajraktarević, on sa svojih položaja i ne mora vidjeti cilj - njegove granate padaju tačno tamo đe treba. Nema tog Dimarka, Bastonija ili Kalafiorija koji se od straha glavom bez obzira neće baciti u rijeku – preko vode do slobode, k’o Boško tifusar u filmu. 

E, kad ih fino tako nabijemo na posljednju liniju odbrane, onda treba poslati nekoga da sve minira i sruši ih do kraja. Pošto Jul Briner ne može prisustvovati utakmici u Zenici zbog ranije preuzetih obaveza, možemo mi naći nekoga isto tako ćelavog i zajebanog da sve sruši u Neretvu... pardon, u Bosnu, svakako je blizu, do samog Bilinog Polja... To i ne mora biti čovjek iz prvih 11, što bi oni morali sav teret sami iznijeti? Može biti čak i iz neke druge oblasti, samo nek je patriota i nek svojom pojavom izaziva strahopoštovanje. Naprimjer Ramo Isak, on bi to uradio još bolje od Jula Brinera, razumije se u minsko-eksplozivna sredstva. 

Dok naše trupe, predvođene kapetanom Džekom, razbijaju posljednje tačke razorene talijanske odbrane, Kolašinac i Katić će iz zasjede munjevito zarobiti talijanskog komandanta Đenara Gatuza, skinuti mu šinjel i zatočiti ga u onaj sobičak sa malim prozorom, pa nek radi šta hoće, svakako će to biti u sudijskom vremenu. 

Eto ti, brate Sergej, halalosum, plana koji nema nijednu slabu tačku. Samo se ti drži te strategije i ništa ne brini - eto nas na mundijalu. Pusti ti ove samozvane stručnjake sa ekrana i društvenih mreža što te već mjesecima povazdan savjetuju, nek oni palamude šta hoće. Sad znaš šta ti je raditi od prve do zadnje minute, ionako ćemo ih satrati prije produžetaka.