Ulizivanje izraelskim vlastima koje su radili Dodik ili Čović, i još ga rade, ima jedini cilj a to je komadanje Bosne i Hercegovine.
PIše: Faruk Šehić
Surfajući neki dan bespućima internetske zbilje (iskvaren citat F. Tuđmana), naletim na stranicu Bokševica 1993. Zapadne mi za oko tekst o švedskom neonacisti afričkog porijekla Jackieju Arklövu, koji se borio u redovima HVO-a. Otprije sam čuo za njega, ali zagubilo se to neđe u bespućima memorijske zbilje. Prema Bokševici 1993., Jackie je načuo kako neki ljudi žele ići u rat u bivšoj Jugoslaviji, kao pare nisu goleme, ali on je bio jedan od onih ljudi koje je rat privlačio kao ono nešto što privlači muhe zumzare, one velike zelene, a mogu biti i crne, koje su često obitavale okolo gradskih zahoda bivše Jugoslavije.
Vizionar i neonacista
Tako se naš Jackie obreo u jedinici Ludvig Pavlović jer je ga je HVO ideološki privukao, posebno ova jedinica nazvana prema poginulom vojniku, a njegova ideologija je bila neonacizam. Tipično kao u vicu da Šveđanina tamne puti privlači nacizam, odnosno neonacizam. Jer takvi kao on bi prvi završili u konclogorima čim bi neonacisti došli na vlast u Švedskoj, ili bilo kojoj evropskoj državi gdje ima ljudi poput Jackieja. On je završio u jedinici za specijalne namjene, koja je po njegovom priznanju bila zadužena i za egzekucije, jer je Jackieja jako privlačila blizina smrti. Kako je govorio: “Oduvijek sam želio iskusiti rat. Kada si blizu smrti, zaista živiš.”
O njemu je izdašno pisao mostarski pisac Elvedin Nezirović u tekstu “Ništa lakše od umiranja”, kao i u istoimenom romanu.
Ono što je mene privuklo ovom fejsbuk tekstu na stranici Bokševica 1993. jeste sljedeći dio: “Od toga što je Jevreje vidio kao glavni problem, počeo je sve više biti pod utjecajem onih koji su umjesto toga isticali muslimane kao veliku prijetnju Evropi.”
Kao i ove Jackiejeve riječ: “Muslimani su prikazani kao strašni. Namjeravali su osnovati veliki muslimanski centar u Evropi kako bi širili muslimanski fundamentalizam. Vjerovao sam im. Hrvati su uvijek bili prijateljski raspoloženi. Prihvatili su me.”
Ispada da je švedski neonacista, porijeklom iz Liberije, odakle je usvojen u švedsku porodicu, prorekao ono čemu upravo svjedočimo sve jasnije i jasnije, a posebno početkom genocida nad Palestincima od oktobra 2023. Arklöv je samo nanjušio kuda će krenuti svjetska ultradesnica, neonacisti, i kako će se okrenuti od svojih tradicionalnih “neprijatelja” Jevreja prema muslimanima kao novom neprijatelju. Upravo tome svjedočimo, kao i o paktu Izreala sa svjetskom desnicom. Ako si iole viđeniji neonacista, fašista ili samo srpski fašista, ili čak i hrvatski fašist, morao si iskazati svoju lojalnost ili barem podršku izraelskom premijeru i njegovoj vladi, vojno-političkom vodstvu Izraela za kojima je ICC u Haagu podnio tjeralice za ratne zločine.
Takvo ulizivanje izraelskim vlastima koje su radili Dodik ili Čović, i još ga rade, ima jedini cilj a to je komadanje Bosne i Hercegovine, jer većina su ovdje Jackijevi “muslimani”, koji šire fundamentalizam, žele Evropu podrediti sebi i slična trabunjanja, koja smo prvi put čuli javno u oratorskim delirijumima uglednog prijeratnog Sarajlije Radovana Karadžića, psihijatra po zanimanju. U njegovom slučaju je sasvim opravdana ona javna zajebancija koja kaže da samo ljudi koji i sami imaju mentalne probleme, duševne bolesti, upisuju studije psihologije ili psihijatrije. Karadžić je živi dokaz te maksime.
Sumnjam da je Jackie Arklöv slušao govore svog ideološkog sabrata Karadžića, svakako ga ne bi mogao razumjeti, osim možda po luđačkom izgledu lica i manijakalnoj frizuri prljavog i neurednog gorštaka, koji se u gradu pripitomio kao ćelija raka, prije nego je oživio i postao zločinac nacističkog kalibra. Ali, retorika im je ista u dlaku, u nulu.
O zvjerstvima Arklöva možete čitati u navedenom tekstu i knjizi Elvedina Nezirovića.
Tema je kako neko ko je evidentno mentalno poremećen, mahnit, može tako lako skontati, decenijama prije, ono što će biti naša sudbina danas. Jackie je bio “vizionar” neonacista, njegove ideje danas nisu strane množini Evropljana, Zapadnjaka, naravno, umotane u fin celofan, namirisane mirisom koji će žrtve prije zavarati nego ubiti. Jer potrebno je žrtvu uvjeriti kako joj se ništa loše neće desiti. Kao što su nacisti Jevreje uvjeravali da ih vode na kupanje, a ne u gasne komore gdje će puštati Zyklon B, a sam sam se uvjerio kako je smrt u takvim komorama izgledala, jer sam bio u gasnoj komori i vidio po zidu tragove noktiju ljudi koji su umirali u najtežim mukama, bolovi su bili toliki da su ljudi sami sebi lomili kosti da što prije umru.
Sada je situacija drukčija, cijeli Zapad, USA i vazalske im zemlje, žele ostatak planete uvjeriti kako se u Gazi nije desio genocid nad Palestincima, i ono što se sada dešava je nešto gore i od samog genocida, a to je njegova normalizacija. Na mrtvim tijelima Palestinaca Amerikanci žele napraviti real estate, oazu turističkog mira, dragulj Bliskog Istoka neviđen po svojoj turističkoj ponudi. Zamislite da Nijemci dođu na ideju da u Buchenwaldu naprave planinski resort ili retreat, kako se to moderno kaže. Nijemci to neće nikad uraditi, jer je njihova vlada istom onom revnošću kojom su nacisti ubijali Jevreje, pomagala i pomaže Izraelu u izvršenju genocida u Gazi, te njegovoj normalizaciji i opštem prihvatanju kao nečeg što je čak i poželjno. Plus što genocid nije stao ovim lažnim primirjem, nego je samo usporio brzinu i ritam.
Sada je situacija drukčija, cijeli Zapad, USA i vazalske im zemlje, žele ostatak planete uvjeriti kako se u Gazi nije desio genocid nad Palestincima, i ono što se sada dešava je nešto gore i od samog genocida, a to je njegova normalizacija
Genocid u Gazi je lakmus papir reakcije čovječanstva na otvoren zločin (reakcija Zapada je normalizacija i prihvatanje genocida), i sigurno će se ponoviti na drugom mjestu, samo je pitanje gdje i kada.
I zamislite u ovakvom istorijskom momentu (od oktobra 2023. pa naovamo), u ovom geopolitičkom bunilu i nadrealizmu, kada nas uvjeravaju da je genocid dobra stvar za Palestince, tada novopostavljeni ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine odlazi u Bruxelles gdje notornim evropskim desničarima u Evropskom parlamentu i administraciji priča kako je najveći problem u Bosni i Hercegovina danas (tada prije dvije godine) radikalizam u Bošnjaka. Vjerski, naravno. I to samo zato da bi se osvetio bračnom paru Izetbegović, koji su ga i držali pod svojim skutima, odgojili ga kao političara kojem je laž notorna istina.
Kolika štetočina moraš biti da odeš u leglo ljudi kojima je genocid u Gazi “dobar dan, doviđenja”, i tamo kažeš kako je narod kojem pripadaš “ogrezao u istu bolest” kao i Palestinci u Gazi, prema izraelskoj višedecenijskoj propagandi, koju su sada popušili svi centri moći famoznog Zapada.
Nije, naravno, ministar čitao dnevnik Jackieja Arklöva, a vjerovatno je zaboravio i govore Radovana Karadžića, ali zbog razloga privatne osvete cijeli jedan narod je označio kao metu. Nije on to ni morao uraditi da bi evropski nacisti znali ko im je meta, oni to znaju i bez ministra kojem je wikipedija vrhovni izvor znanja, ali dolijevati ulje na vatru može samo neko ko misli na sebe, a ne na državu koju reprezentuje. Aferim i brao, što bi se reklo.
Zadnja linija odbrane
Imamo ljude na vlasti kakve ne zaslužujemo, koji su potpuno nesnađeni diplomatskom ofanzivom jednog “papka” iz Laktaša, koji im je generalno očitao bukvicu i nadigrao ih u svim političkim igrama i disciplinama, a jedino zato što nisu imali jaja da ga uhapse onda kada ga je trebalo uhapsiti, kada se krio na imanju okružen mađarskim specijalcima. Nisu ga uhapsili jer ne znaju voditi državu. Jer su amateri koji su se zaigrali vlasti. Zato kapa dolje državnom neprijatelju broj jedan, Miloradu Dodiku, koji ih je kao laktaški “papak” stavio tamo gdje im je i mjesto, sveo ih na državnu vlast i politiku koja se proteže od Baščaršije do Marijin Dvora, eventualno do Alipašinog Polja.
Mislim, ima tu stanovite poetičke (ne političke pravde) u tome da je “papak” iz Laktaša kulturrasiste iz Naše stranke, SDP-a, ef-ge-er-ovce, ufurane urbanlije iz opštine Centar razbio kao beba zvečku, i pokazao im kako se vodi politika.
Sad će koalicija koju nazivaju i “trojanerima” činjenice prilagoditi sebi, političku stvarnost će prilagoditi sebi onako kako je oni vide. A kao instrumente defanzivne politike i pasivne agresije uzeće socijalne mreže, to je njihova zadnja linija odbrane, gdje evo već dvije godine junački stoje na braniku domovine.
