O govoru Dodika na otvaranju obnovljene Arnaudije: obraćanje onima sa kojima ne želi “dijeliti vazduh”

Vidim, čujem i čitam nezadovoljstvo niza ljudi činjenicom da je predsjednik entiteta Republika Srpska govorio na otvaranju obnovljene Arnaudije koju su srušili arhitekti genocida koje on glorificira. Uprkos činjenici da lično smatram da je Milorad Dodik svojim diskursom i političkom praksom diskvalificirao sebe kao sagovornika koji može biti dio pozitivnog, razvojnog rješenja u Bosni i Hercegovini, potez Islamske zajednice da mu dopusti obraćanja može se interpretirati i kao iskaz iznimnog samopouzdanja i moralne superiornosti. 

Umjesto da se vide kao žrtve, Islamska zajednica i Bošnjaci-muslimani demonstriraju da su, bez straha od gubitka vlastitog identiteta ili dostojanstva, iznad moralnih ponora onih pojedinaca i političkih opcija koji ne žele da sa njima “dijele zrak”. Iako je, uvjeren sam, svjesna da ova prilika teško može dovesti predsjednika entiteta RS da preispita i eventualno transformira svoj javni identitet, Islamska zajednica je pokazala da kao društveni akter ima sposobnost da djeluje izvan okvira naše uobičajene političke logike slijedeći princip istine koja proizilazi iz događaja. To je da je potrebno suočiti se s činjenicom da je rušenje Arnaudije bilo više od greške ili izraza bezumlja, već odraz sistemskog rada na uništenje svih tragova postojanja bosanskih muslimana i njihovih kulturno-vjerskih objekata i institucija.

Predsjednik entiteta RS se danas, govoreći na otvaranju obnovljene Arnaudije, makar na nekoliko minuta, suočio s istinom. Istinom egzistencije onoga što je bilo sistemski rušeno, istinom postojanja onih s kojima ne želi “dijeliti isti zrak” a koji su sistemski protjerivani i ubijani s prostora kojim on sada vlada i u kojem on proizvodi diskurs njihove ponovne suvišnosti.