Piše: Prof. dr. Sead Turčalo
Izgovorena riječ je temeljno povezana s integritetom i autentičnošću osobe koja te riječi izgovara. Kada lider konstantno artikulira stavove koji negiraju postojanje neke zajednice kao političkog naroda, u ovom slučaju Bošnjaka, ili prijete njihovom opstanku, svaka njegova poruka mira zvuči isprazno. Zamislimo političku figuru koja javno izražava želju da ne dijeli "isti zrak s Bošnjacima". Kako onda njegove današnje poruke s otvaranja Arnaudije mogu biti shvaćene kao iskrene?
Kako mogu biti iskreno shvaćene poruke nekoga ko tvrdi da se u Srebrenicu dovoze i sahranjuju prazni tabuti? Nekoga ko negira genocid? Nekoga ko kulturocid i urbicid, što rušenje Arnaudije i još 533 džamija na prostoru koji je kontrolisala vojska RS jeste, ne vidi kao dio projekta koji je kulminirao genocidom nad Bošnjacima, već ga svodi na grešku i bezumlje?
Neko će kritikovati zašto u izgovorenom ne slušam samo riječi kako su pročitane i ne čujem samo mirovnu poruku. To bi značilo da zanemarujem činjenicu da istinitost izrečenog leži ne samo u riječima nego i autentičnosti osobe koja ih izgovara. Riječi, bez obzira koliko bile milozvučne i sročene na način da želimo da vjerujemo u njih, ostaju samo tinta isprintana na papiru ako ne odražavaju prava uvjerenja onoga ko ih izgovara. One i cijeli govor postaju dio performativnog protokola, čina u kojem svako igra svoju dodijeljenu ulogu, ostavljajući suštinu pravog dijaloga nedostižnom.U suštini, bez iskrenosti, riječi nisu most prema razumijevanju, već barijere.










