Piše: Rusmir Šerifović
Živimo savremeno doba 21. vijeka gdje je nauka i tehnologija dobrano razvijena i dovedena do perfekcije. Pogotovo to možemo reći za hemiju i hemijsku tehnologiju jer je ona danas osnova napretka. Hemija, također, poznaje pojam i definiciju derivata. U tom naučnom smislu derivati su izvedenice, kada se od osnovne polazne strukture izvede neka druga koja je i izvedena najčešće iz nekog interesa.
Ova vrsta primjene hemijskih derivata mogla bi se preslikati i u svakodnevnicu bošnjačke političke scene.
Bošnjaci kao narod početkom devedesetih godina prošlog vijeka suočeni su sa najvećim izazovom gdje je krajnja rezultanta trebala biti potpuni biološki nestanak naroda bez svoje zemlje, grunta, vjere, kulture, jezika i identiteta.,
Zahvaljujući prije svega Božijem emeru, a onda i samosvjesnim Bošnjacima, koji su i dio tog istog Božijeg emera Bošnjaci su uspjeli da se odbrane i opstanu na svojoj zemlji plaćajući ogromnu cijenu za taj opstanak.
Identična sudbina ovih mjeseci zadesila je i palestinki narod Gaze, Kudsa koji biju svetu bitku za svoj biološki opstanak. Tih devedesetih godina Bošnjaci su opstali zahvaljujući i tome da je narodu bila potpuna nepoznanica politički vlastiti interes, nego je postajala ideja općeg dobra kanalisana kroz lik i djelo rahmetli Alije Izetbegovića i političkog instrumenta kojeg je osnovao zajedno sa grupom bošnjačkih intelektualaca. Iz takvih ideala proistekla je i velika organizovana vojna odbrambena sila poznata pod nazivom Armija, ali i MUP Bosne i Hercegovine.
Nakon završetka agresije na našu zemlju bošnjačka politička scena počinje se prelamati na nekoliko fragmenata koji u početku nisu nanosili neku veliku štetu opštem interesu naroda, a koji se zove funkcionalna, prosperitetna i cjelovita Bosna i Hercegovina, zemlja ravnopravnih građana na svakom njenom dijelu.
Te početne podjele bošnjačkog tkiva više su bile ideološke prirode, podjele u načinu pristupa rješavanja Dejtonskih zavrzlama, a na opće dobro BiH i Bošnjaka kao ravnopravnog naroda.
I u tim vremenima svjedočimo odsustvo pragmatizma kod pojedinih političara bošnjačkog korpusa, dok su u nedostatku ove vrline nudili opciju totalne reorganizacije Dejtona na dobrobit BiH, ne objašnjavajući kako konkretno provesti taj plan imajući na umu koplikovanost dejtonskog sporazuma.
Ispravna politika u postdejtonskog BiH jeste čista šahovska partija, pragmatizam i visprenost gdje je za pozitivan rezultat u borbi za državne interese bošnjački političar treba imati ove vrline i alate.
