Piše: Almasa Hadžić
...Vijest da je umro Tilman Zuelch, vratilo je sjećanje na susrete sa ovim istinskim humanistom i prijateljem Bosne i Hercegovine.
O njemu sam slušala, čitala, ali prvi put imala sam priliku sresti ga 11. jula 1997. godine.
Majke Srebrenice, skupljene u dva autobusa tuge, krenule su sa prostora Banje u Tuzli prema Sapni s namjerom da posjete neka mjesta na području zvorničke općine za koja su dobile informacije da su na njima izvršena masovna strijeljanja njihove djece.
Autobuse su pratili vojnici američkih snaga IFOR-a i sve, negdje do Međeđe, na području Sapne, nadale su se da će uspjeti doći do Đulića i Petkovaca za koje su znale da su im u tamošnjim školama u julu 1995. godine, uoči strijeljanja, bili zatočeni njihovi sinovi.
U Međeđi su američki vojnici upozorili vođe puta da "ne bi bilo dobro da autobusi pređu liniju razgraničenja" prema Zvorniku, jer su, navodno, dobili informacije da na jednom od punktova čeka "bijesna masa srpskih civila".
I bilo je tako.
Majke su prije barikade morale izaći iz autobusa i krenuti pješke prema mjestu na kome je bodljikava žica na putu onemogućila njihovo dalje kretanje. Pored barikade stajalo je dvadesetak pripadnika ruskog bataljona međunarodnih snaga.
Kolona majki se ne zaustavlja. Na čelu kolone su Bianca Jeger, Tilman Zuelch, Fadila Memišević koje prati veća grupa aktivista Društva za ugrožene narode iz Getingena, a među njima grupa najratobornijih majki Srebrenice - Džemila, Nura, Hatidža...
Sa grupom majki Tilman pokušava skloniti bodljikavu žicu s puta i krenuti dalje. Rusi ne daju. U općem metežu, prokvari mu ruka. Rus ga odgurnu. Amerikanci stoje sa strane i gledaju. Tilman im se obraća, čas na njemačkom, čas na engleskom. Sa strane grupa srpskih civila upućuje uvrede, psovke majkama...
Majke su spriječene u svom naumu. Odlaze putem prema Nezuku. I Tilman i Fadila i svi borci za ljudska prava koji su se taj dan našli u Sapni kako bi dali podršku majkama Srebrenice.
Bio je nevjerovatno ljut.
Svake godine od tada, bez obzira da li na nekoj manifestaciji povodom 11. jula, a posebno s početkom kolektivnih dženaza u Potočarima, Tilman Zuelch je bio sa majkama Srebrenice.
Bosnu je, često je govorio, osjećao kao svoj dom.
Tilmana Zuelcha sam bliže upoznala u februaru 2006. godine kada je Društvo za ugrožene narode bilo domaćin oko šezdesetak predstavnica srebreničkih i mnogih drugih udruženja žrtava iz Bosne i Hercegovine na njihovom putu za Hag.
