Hajra Ćatić, majka koja je od tuge uvehla

Hajra Ćatić do zadnjeg trenutka svog života, bolovala je svoju tugu koja je, često je sama priznavala, bila uzrok svih njenih kasnijih drugih bolesti zbog kojih bi povremeno zatražila ljekarsku pomoć.

Njena borba da pronađe posmrtne ostatke svog sina Nihada-Nine nije prestajala do njenog  posljednjeg daha.

„Meni ništa u životu ne treba osim da čujem da je, bar, pronađen mali prst Ninine ruke, pa da tu koščicu odnesem u Potočare i tamo je ukopam pored mog Junuza, i da onda vidim nišan na kome piše Ninino ime.

Šta vi mislite kako je majci koja nema druge želje osim da vidi mezar svog sina? Ja, zaista, nemam više želja osim ove.

Bolesna jesam i još uvijek se nadam da će mi neko javiti da je pronađena neka Ninina kost. A, onda, neka bude samnom šta Allah odredi“, bila je to Hajrina, teškom mukom izrečena želja autoru ovih redova povodom ovogodišnjeg obilježavanja Dana nestalih osoba.

Posljednju godinu, uglavnom, uz povremene boravke u bolnici, Hajra Ćatić je boravila u Vogošći.

Prošlog mjeseca, dan nakon protesta u Tuzli koji se održava svakog 11. u mjesecu, Habiba, Naza, Mina i Nura, koje su godinama s Hajrom bivale na protestima tražeći pravdu za ubijene sinove Srebrenice, zaputile su se u Vogošću u posjetu Hajri Ćatić. 

Na fotografiji koja je tada nastala Hajra je sjedila ispod crteža sa likom njenog sina Nine.

Ovog 11. protesti Srebreničanki u Tuzli neće biti održani.

Majke će krenuti put Srebrenice kako bi, kakve li simbolike, baš ovog datuma ispratile Hajru na bolji svijet. 

Neka je rahmet majci Hajri Ćatić.