Piše: Haris Imamović
Predsjednik HDZ-a Dragan Čović jučer je, u intervjuu za agenciju FENA, poručio da “oni koji imaju većinu u državnom domu naroda iz bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda moraju biti dio vlasti”.
Čović je zatim u formulu uključio i Predsjedništvo BiH, kazavši: “Oni koji imaju legitimne predstavnike u Predsjedništvu BiH kombinirano s domom naroda [sic!] morat će bio te većine koja će obnašati vlast.”
Dom naroda kao ukras
Na ovu izjavu je žustro reagovao Čovićev koalicioni partner, predsjednik NiP-a Elmedin Konaković, ističući da u imenovanju Vijeća ministara učestvuju Predsjedništvo BiH i Predstavnički dom PS BiH, ali ne i Dom naroda.
Činjenicu da je Čović, glede imenovanja državne vlasti, u fokus stavio na Dom naroda, Konaković je ocijenio kazavši da HDZ, skupa sa SDA i SNSD-om, “želi da BiH svede na tri etničke grupe, zanemarujući demokratiju, građansko uređenje BiH”. Otkad to BiH ima građansko uređenje?
Kako god, Konaković je poentirao ovako: ”Ovo što govori Čović je besmisleno, ali, eto, neće on, neću ni ja, nego će građani odlučiti kako će izgledati prije svega Predsjedništvo BiH, nakon toga Predstavnički dom, a vrlo važno [sic!] je da i tamo gdje se štite etnička prava, u Domu naroda, sjede ljudi kojima je stalo”.
U prevodu: vrlo je važno, ali ne i presudno ko sjedi u Domu naroda.
Iako je Konaković formalno u pravu, što znači da Vijeće ministara može biti imenovano nezavisno od Doma naroda, Čović je suštinski u pravu.
Naime, bez adekvatne podrške u Domu naroda, državna vlast ne bi bila funkcionalna. Prije svega, zakoni koje predlaže Vijeće ministara ne bi mogli usvojeni. Vidjeli smo to u protekle dvije i po godine.
Na koncu, niko nije bolje objasnio (neformalni) značaj Doma naroda za formiranje vlasti od samog Konakovića, kada je, u više navrata, pravdao svoj ulazak sa SNSD-om i HDZ-om u koaliciju.
Primjera radi, gostujući u Istrazi sedmice kod Avde Avdića, Konaković je na konstataciju Avdića da je Trojka mogla formirati vlast bez SNSD-a kazao: “Jesmo, i imati dobre plate i ne usvojiti nijedan zakon.”
Konaković je tada objašnjavao da je SNSD, ako ima četiri delegata u Domu naroda, neizostavan, dok nije, ako ima tri. Dakle, on je vrlo izravno potvrdio da je vrlo bitno za formiranje vlasti koliko ko ima delegata u Domu naroda BiH.
Otkud mu sada ideja da je Dom naroda nebitan u formiranju vlasti? Šta se desilo?
Razlog ovoj promjeni je vrlo banalan. Trojka je nedavno, izlaskom Kemala Ademovića iz NiP-a, izgubila svog jedinog delegata u Domu naroda. To je dovelo do jedinstvenog slučaja u poslijeratnoj historiji BiH da u vlasti imamo stranački blok, koji popunjava bošnjačku kvotu u Vijeću ministara, a pri tome nema nijednog bošnjačkog delegata u Domu naroda BiH.
To se nije desilo čak ni Hrvatima, za vrijeme Alijanse i Platforme.
Već i sam ulazak Trojke u vlast, sa samo jednim bošnjačkim delegatom od pet, bio je presedan. A njeno trenutno sudjelovanje u Vijeću ministara, bez podrške ijednog bošnjačkog delegata, predstavlja teško kršenje principa nacionalne ravnopravnosti.
Nije moguće ni zamisliti državnu vlast u BiH, koja ne bi imala podršku nijednog srpskog ili nijednog hrvatskog delegata. To se nikada nije desilo, niti bi Srbi, Hrvati i stranci dopustili. Ali, eto, to što je u slučaju drugih konstitutivnih naroda nezamislivo, Bošnjacima se desilo.
I da bi opravdao svoje učešće u takvoj vlasti, Konaković je počeo umanjivati značaj Doma naroda. To se ogleda i u činjenici da predsjednik NiP-a naziva konstitutivne narode “etničkim grupama” i zanemaruje fundamentalnu funkciju Doma naroda, a to je predstavljanje tri konstitutivna naroda.
Dom naroda predstavlja konstitutivne narode
