„Znaš li koliko je ljudi ubijeno u Dretelju? Ne znam tačan broj. Slomili su hiljade kostiju, uništili hiljade bubrega. I niko nije izašao normalan“.
Dretelj je zatvoren, ali su oni još u zatvoru!
"Nisam mislio pisati o godišnjici zatvaranja Detelja dok ne pročitah važnu misao o Holokaustu:
Naom Chomsky zapisao:
Nije edukacija zapamtiti da je Adolf Hitler ubio 6 miliona Jevreja.
Edukacija je pokušati tazumjeti kako su milioni običnih Nijemaca mislili da je to neophodno.
Edukacija je naučiti kako prepoznati znakove da se historija ponavlja", napisao je jutros dr. Esad Eso Boškailo.
On je na svom Facebook profilu objavio post, prisjećajući se svog boravka ne samo u koncentarcionom logoru Dretelj, već i u još pet koncentracionih logora HVO-a.
"Kad provedeš godinu dana u 6 konc logora tokom agresije na Bosnu I Hercegovinu, onda ti je svaki dan neka godišnjica.
Nekako se i to predeveralo!
Ne zaboravljam ali pamtim.
Evo ja cu sad, a nisam mislio, da podijelim dvije stranice iz kniige koju sam napisao na engleskom jeziku, sa Julia Lieblich:
“WOUNDED I AM MORE AWAKE
FINDING MEANING AFTER TEROR”.
Knjiga je prodana u više od 60 hiljada primjeraka I izučava se na mnogim univerzitetima širom svijeta.
Preveo sam je na Bosanski jezik, objavljivanje, akobogda, za nekoliko mjeseci.
Čitam, kako običan svijet u Hercegovini a naravno i lokalni političari, pišu li pišu na sve strane o Dretelju kao “Sabirnom centru”.
A , NE, nisu oni bili u Dretelju, nego oni to onako, znaju, iz priča.
“Znaju” to oni bolje od nas nekoliko hiljada koji smo Dretelj preživjeli.
JOŠ NEŠTO, NIJE MI JASNO ZAŠTO DRETELJ ZOVU “SABIRNI CENTAR” KAD SU NAM U NJEMU ŽIVOTE ODUZIMALI.
PA EVO MOJE PRIČE ZA ONE KOJI U DRETELJU NISU BILI:
"A onda je došao trinaesti juli 1993. godine i sve se promjenilo na gore. Hrvatsko vijeće odbrane je na bojnom polju pretrpjelo ogromne gubitke od bosanskohercegovačke Armije. Sljedećeg jutra, logoraši su tražili od stražara da ih puste iz hangara da mokre u kanale. No stražari nisu htjeli otvoriti vrata tako da su morali mokriti u hangaru. Neki logoraši su toliko ožednili da su pili svoj urin.
Cijela tri dana nakon tih gubitaka hrvatske vojske, stražari nisu dopuštali logorašima da izađu iz hangara. Nisu imali ni vode ni hrane, a temperatura je rasla.
Na kraju je nekoliko logoraša počelo lupati po zidovima hangara. Tada su iznenada počeli pucati. Stražari su svana pucali iz mitraljeza u hangar.
Zatvorenici su legli potrbuške i stavili na glavu plastične vrećice s donjim vešom i majicama, kao da to može zaustaviti metke.
Hamu, koji je bio s Boškailove lijeve strane, pogodila su dva metka u potiljak. Sejo, koji je ležao s njegove druge strane, pogođen je u rame.
Ljudi su krvarili i vrištali od bolova kad je pucnjava odjednom prestala. Nekoliko njih donijeli su deke da sakriju ranjene logoraše od stražara. Neki logoraši su dovedeni u logor direktno iz vojnih jedinica tako da su još uvijek imali prvu pomoć sa zavojima. Boškailo je imao noktaricu. Neko mu je donio i upaljač da je sterilizira. Jedan po jedan ranjenik bi dopuzao do njega ili bi ih drugi donijeli, pa bi im prstima vadio dijelove metaka iz ruku i nogu, što nije bilo teško budući da su bili koščati: sama koža i malo mišića.
Dublje rane bi operisao tokom noći dok bi jedan logoraš držao deku iznad njega a drugi upaljač. Žiletom bi razrezao kožu a dijelove metaka bi vadio iglom i noktaricom.
S obzirom na to u kakvom su stanju bili, bilo je čudo što su Hamo i Sejo uspjeli preživjeti.
Tokom dana Boškailo više nije imao snage da se kreće zbog vrućine. Ležao je na jednom mjestu i tu je obavljao i malu i veliku nuždu. Na početku su se svi olakšavali u jednom ćošku, ali kasnije nisu mogli ići do tamo. Niko se nije mogao ni pomjeriti.
Četvrtog dana su stražari donijeli šezdeset litara vode za šest stotina ljudi. Boškailo je savjetovao ljudima da polako popiju svoj dio kako se ne bi razboljeli. Jedan čovjek je iskapio svoju vodu i odmah se srušio. Onda je opet počela pucnjava.
Boškailo je nastavio vaditi metke u ošamućenom stanju.
„Znaš li koliko je ljudi ubijeno u Dretelju? Ne znam tačan broj. Slomili su hiljade kostiju, uništili hiljade bubrega.
I niko nije izašao normalan“, napisao je Boškailo.
