Ukrupnjavanje opozicije: Okupljanje oko Zdenka Lučića prerasta iz „Petorke“ u „Desetorku“

Koalicija okupljena oko kandidature brigadnog generala Zdenka Lučića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH bilježi iz dana u dan sve veću podršku javnosti. Radi se o do sada nezabilježenoj konsolidaciji političkih snaga s ciljem jačeg i ustavno utemeljenog predstavljanja interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ovo do sada s vođenjem politike u Hrvata nije bio slučaj, što zbog veza Dragana Čovića s Beogradom i Banja Lukom, odnosno starim dugovima iz bivšeg komunističkog sistema kojem Čović i danas pripada. Za hrvatsku politiku u Bosni i Hercegovini posljednjih 20 godina možemo sa sigurnošću tvrditi da je bila sve osim s prefiksom hrvatska.

Novi val političkog kursa Hrvata u Bosni i Hercegovini daje i novu dimenziju izgradnje odnosa unutar same države utemeljene na Vašingtonskom i Dejtonskom sporazumu. Podršci generalu Lučiću su se odmah nakon formiranja „Petorke“ priključile političke organizacije Čapljinska neovisna stranka i Ramska narodna stranka. Odmah nakon njih uslijedile su podrške Lučiću od stranaka HSS-Braće Radić, Posavske stranke te predstavnika pravaških opcija iz Kiseljaka s Marinkom Ilijaševićem na čelu. Trenutno imamo konkretnu situaciju gdje je broj političkih subjekata koji iskazuju podršku Lučiću porastao na deset stranaka, zbog čega se sada u javnosti govori o prelasku s „Petorke“ na „Desetorku“, doznaje OTPOR.Media.

Ova koalicija ima više legitimiteta kod Hrvata u Bosni i Hercegovini od takozvanog HNS-a. Analitičari ukazuju kako okupljanje više stranaka i istaknutih pojedinaca oko Lučića nego što ih ima Čović kroz imaginarni HNS, predstavlja alternativu postojećim političkim strukturama. Predstavnici široke koalicije okupljene oko Lučića navode da svakim danom pristižu dodatne podrške s terena, uključujući mnoge od Čovića zanemarene boračke udruge te ugledne pojedince, oficire i generale HVO-a.

Posljednjih dana sve glasnije su optužbe koje se pojavljuju na račun udruga koje su organizovane i kontrolisane od strane Čovića, koji je na čelo tih samo sebi servilnih udruga instalirao svoje poslušnike koji su u načelu lažni borci, lažni ratni vojni invalidi, lažne udovice i lažni dobrovoljci oslobodilačkog rata. U proteklim danima, Lučić je održao brojne sastanke s crkvenim velikodostojnicima, iz razloga što su brojni vjerski službenici iskazali interes za konkretno djelovanje Lučića, kojega vide kao istinskog predstavnika Hrvata-katolika u Bosni i Hercegovini. Zanimljivost uz ove podrške brigadnom generalu Zdenku Lučiću su javni iskazi o povjerenju i dugogodišnjem prijateljstvu s Lučićem od strane gradonačelnika Zenice, Fuada Kasumovića, što su mediji u Bosni i Hercegovini propratili i ocijenili kao pozitivan signal za međunacionalni dijalog između Bošnjaka i Hrvata.

Lučić je prikupio velike simpatije bosanskohercegovačke javnosti u svojim javnim istupima zalažući se za vladavinu prava kroz zaštitu državne imovine u Bosni i Hercegovini, transparentno upravljanje budžetom Federacije, jačanje entitetskih i državnih institucija, te evropske integracije.

Lučić kao svoju namjeru ističe potrebu za osnaživanjem institucionalnih kapaciteta i unapređenja saradnje Bošnjaka i Hrvata kroz konkretne politike. Za Hrvate je ovo važno zato što Lučić ovime ne radi samo za sebe, već nastoji razbiti monopol jedne stranke nad interesima hrvatskog naroda u BiH. On preuzima inicijativu i iznova naglašava važnost saradnje Bošnjaka i Hrvata, a kao cilj navodi jačanje institucija Bosne i Hercegovine.

Nadalje, Lučić u svojim obraćanjima obilazeći Federaciju BiH i Republiku Srpsku naglašava kako su povjerenje i dijalog s predstavnicima drugih zajednica temelj smanjenja tenzija i jačanja odnosa između Bošnjaka, Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Po njegovom mišljenju, takvi kontakti i otvorenost u rješavanju ključnih nacionalnih pitanja tri konstitutivna naroda, prijete dugogodišnjim štetnim politikama koje su u determinisanom haosu do sada držale odnose među narodima u Bosni i Hercegovini.

Učesnici i organizatori širenja podrške oko Zdenka Lučića smatraju kako ova nova događanja predstavljaju konsolidaciju političkih snaga hrvatskog korpusa u Bosni i Hercegovini i, što je najbitnije, jačanje zastupljenosti hrvatskih interesa koji su Čovićevom antihrvatskom politikom bili zapostavljeni u potpunosti. Rast broja stranaka i istaknutih osoba koje javno podržavaju Zdenka Lučića signalizira nekoliko važnih implikacija za političku scenu i javni život. Prvo, šira koalicija povećava legitimnost i vidljivost njegove kandidature, posebno kada se različiti lokalni i regionalni akteri ujedine, čime poruka dobija veću težinu u očima birača i medija. Drugo, takvo okupljanje daje Lučiću veću pregovaračku snagu u političkim procesima, kako unutar hrvatskog političkog spektra, tako i u međunacionalnim razgovorima, dok više partnera znači i širi pristup resursima, terenskoj organizaciji i komunikacijskim kanalima za mobilizaciju birača. Treće, podrška i susreti s predstavnicima iz različitih dijelova društva, poput istinskih boračkih udruženja, vjerskih službenika i lokalnih istaknutih pojedinaca, povećavaju percepciju reprezentativnosti, ali istovremeno nameću i izazov kroz koheziju i jasan program, koji postaju ključni kako bi se različiti interesi uskladili i pretvorili u održivu političku snagu koja će nakon oktobarskih izbora preuzeti obavezu obnašanja vlasti u Bosni i Hercegovini.