Odlazak Christiana Schmidta s dužnosti visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu otvorio je niz pitanja o budućnosti Ureda visokog predstavnika i daljnjem funkcioniranju međunarodnog nadzora nad provedbom Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Analitičar Adi Ćerimagić ukazuje da zemlje članice Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira nisu uspjele postići dogovor o novom visokom predstavniku, zbog čega su oba kandidata i dalje u utrci za ovu funkciju.
Prema njegovim navodima, riječ je o italijanskom diplomati Antoniju Zanardiju Landiju, kojeg je odabrao Vašington i predložio Rim, te francuskom diplomati Renéu Troccazu, kandidatu kojeg podržava Pariz.
„Zemlje odgovorne za imenovanje – Upravni odbor Vijeća za provedbu mira – nisu postigle dogovor. Oba kandidata ostaju u utrci.“
Ćerimagić navodi da je, uprkos intenzivnim diplomatskim naporima, jedini konkretan rezultat postignut imenovanjem Louisa J. Crishocka za vršioca dužnosti visokog predstavnika.
Crishock, američki diplomata, od 2024. godine obavljao je dužnost prvog zamjenika visokog predstavnika, a Ured visokog predstavnika do sada nije imao funkciju vršioca dužnosti.
„Ured visokog predstavnika nikada ranije nije imao vršioca dužnosti visokog predstavnika.“
Njegovo imenovanje, smatra Ćerimagić, otvorilo je pitanje primjene bonskih ovlasti, koje su tradicionalno bile vezane isključivo za visokog predstavnika.
Prema njegovom tumačenju, saopćenje Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira ostavlja značajan prostor za različita pravna i politička tumačenja.
„Saopćenje Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira po ovom pitanju predstavlja remek-djelo diplomatske i pravne neodređenosti, ostavljajući prostor za različita tumačenja i manevriranje.“
Ćerimagić smatra da Crishock ne bi trebao koristiti bonske ovlasti na vlastitu inicijativu, već samo u izuzetnim okolnostima.
„Crishock ne bi trebao proaktivno koristiti bonske ovlasti. Njima bi mogao posegnuti ukoliko domaći akteri pokušaju potkopati, zaobići ili osporiti ranije odluke visokih predstavnika ili kada je potrebno zaštititi integritet Dejtonskog sporazuma, ali isključivo uz izričitu političku podršku i smjernice Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira.“
Istovremeno podsjeća da je u prethodnim ozbiljnim izazovima Dejtonskom mirovnom sporazumu, uključujući političke krize iz 2021, 2022. i 2025. godine, Upravni odbor Vijeća za provedbu mira ohrabrivao tadašnjeg visokog predstavnika da se suzdrži od intervencija i prepusti rješavanje problema diplomatskim kanalima i domaćim institucijama.
„I u prethodnim velikim izazovima Dejtonskom sporazumu Upravni odbor Vijeća za provedbu mira ohrabrivao je visokog predstavnika da ne djeluje i da se prostor prepusti diplomatiji i domaćim institucijama.“
Ćerimagić podsjeća i da je od 2023. godine nepoštivanje odluka visokog predstavnika krivično djelo na osnovu zakona koji je nametnuo Christian Schmidt, te navodi da je to potvrđeno i presudom protiv tadašnjeg predsjednika Rs Milorada Dodika iz 2025. godine.
Kada je riječ o imenovanju novog visokog predstavnika, Upravni odbor Vijeća za provedbu mira saopćio je da ostaje posvećen postizanju dogovora „što je prije moguće“, uz cilj da proces bude okončan najkasnije do 14. jula.
Prema Ćerimagićevoj ocjeni, razlog zbog kojeg nijedan kandidat još nije dobio podršku leži u nepovjerenju dijela evropskih zemalja prema namjerama Vašingtona.
„Nijedan kandidat nije izabran jer mnogi u Evropi ne vjeruju namjerama Vašingtona kada je riječ o visokom predstavniku – za šta bi njegove ovlasti bile korištene i s kojim ciljem.“
On navodi da su takvim sumnjama doprinijela dva faktora – snažni pritisci američkih diplomata da Christian Schmidt podnese ostavku i jednako snažno insistiranje na brzom imenovanju određenog kandidata za njegovog nasljednika.
Drugi razlog, prema njegovim riječima, jeste šire slabljenje povjerenja evropskih partnera u administraciju predsjednika Donalda Trumpa.
„Većina evropskih zemalja ne protivi se osnovnim ciljevima američke politike prema Bosni i Hercegovini, uključujući podršku suverenitetu, teritorijalnom integritetu i Dejtonskom sporazumu, kao ni manje aktivnoj ulozi visokog predstavnika. Međutim, problem nastaje kada se to posmatra zajedno s ukupnom politikom Vašingtona prema Evropi i signalima da su stvarni interesi prvenstveno ekonomske prirode.“
Ćerimagić zaključuje da je raskol između evropskih saveznika i Vašingtona tokom juna bio previše dubok da bi se postigao konačan dogovor, ali da imenovanje vršioca dužnosti pokazuje da je postizanje transatlantskih kompromisa i dalje moguće.
„Jučerašnji prijelazni dogovor pokazuje da su transatlantski sporazumi i dalje mogući. Ostaje da se vidi hoće li ovo privremeno rješenje postati trajno.“
