Burnham kreće na Starmera: Jedni ga vide kao budućeg premijera, drugi kao prijetnju vrhu laburista

Dopunski parlamentarni izbori u britanskoj izbornoj jedinici Makerfield, koji će biti održani u četvrtak, odavno su prerasli okvire lokalnog političkog nadmetanja. Umjesto rasprave o lokalnim problemima, završnica kampanje pretvorila se u svojevrsni test snage unutar vladajuće Laburističke stranke i otvorila pitanje ko bi u narednim godinama mogao voditi Veliku Britaniju, piše Politico.

U središtu političke drame nalazi se gradonačelnik Velikog Mančestera Andy Burnham, jedan od najpoznatijih i najpopularnijih laburističkih političara u zemlji. Njegov eventualni ulazak u Donji dom britanskog parlamenta ne bi predstavljao samo povratak u nacionalnu politiku nego i početak otvorenih spekulacija o izazovu premijeru Keiru Starmeru za liderstvo Laburističke stranke.

Burnham je godinama gradio politički profil izvan Vestminstera. Kao gradonačelnik Velikog Mančestera stekao je reputaciju političara koji se uspješno suprotstavlja centralnoj vlasti i zagovara veće ovlasti za engleske regije. Zbog snažne podrške na sjeveru Engleske britanski mediji često ga nazivaju „kraljem sjevera“, a istraživanja među članovima Laburističke stranke ranije ove godine pokazala su da ga mnogi vide kao najpoželjnijeg budućeg lidera stranke.

Njegova kandidatura u Makerfieldu zato se ne posmatra samo kao pokušaj osvajanja jednog parlamentarnog mjesta. Mnogi je vide kao prvi korak u pripremi za borbu za sam vrh britanske politike.

Premijer Starmer svjestan je takvih tumačenja. U srijedu je poručio da nema namjeru odstupiti i da će se boriti protiv svakog izazivača. Ipak, istovremeno je ostavio otvorena vrata mogućoj saradnji, navodeći da bi Burnham, ukoliko pobijedi na izborima, mogao dobiti važnu funkciju u vladi.

Takva izjava samo je dodatno podgrijala nagađanja o odnosima unutar vrha laburista, posebno nakon što se Starmer tokom cijele kampanje nije pojavio u Makerfieldu.

Dok se unutar Laburističke stranke vodi tiha borba za budući uticaj, opozicioni Reform UK pokušava iskoristiti priliku za novi politički prodor. Kandidat stranke Robert Kenyon, lokalni vodoinstalater koji je na općim izborima 2024. godine zauzeo drugo mjesto, nada se da će rast popularnosti svoje stranke pretvoriti u izbornu pobjedu.

Lider Reform UK Nigel Farage posljednjih dana lično učestvuje u kampanji, obilazeći birače od vrata do vrata. Njegov cilj nije samo osvajanje jednog mandata nego i dokazivanje da Reform UK može preuzeti birače u tradicionalnim uporištima laburista.

Ipak, politička matematika nije jednostavna. Dio birača desnice privukla je i mala stranka Restore Britain, koja se nalazi još desnije od Reform UK. Zbog toga postoji mogućnost rasipanja glasova, što bi moglo pomoći Burnhamu.

Njegovi saradnici upravo u tome vide priliku za političku pobjedu koja bi imala mnogo šire posljedice od samog Makerfielda. Prema njihovim tvrdnjama, poraz Reform UK pokazao bi da se može zaustaviti rast desnog populizma koji posljednjih godina sve više jača širom zemlje.

Jedna od najbližih Burnhamovih saradnica, bivša ministrica Louise Haigh, upozorila je da bi dolazak Reform UK na vlast mogao duboko podijeliti britansko društvo. Ona tvrdi da među građanima raste zabrinutost zbog političke polarizacije i da mnogi strahuju od scenarija sličnog onome koji vide u Sjedinjenim Američkim Državama pod administracijom Donalda Trumpa.

Burnham je tokom kampanje nastojao predstaviti vlastitu političku viziju pod nazivom „mančesterizam“. Iza tog pojma krije se ideja da ekonomski rast mora donijeti konkretnu korist običnim građanima kroz ulaganja u javni prijevoz, infrastrukturu, stanovanje i lokalne zajednice.

Njegovi saradnici tvrde da je riječ o alternativi tradicionalnoj politici koja se donosi u Vestminsteru, dok kritičari smatraju da se radi prije svega o političkom brendiranju potencijalnog kandidata za lidera laburista.

Paralelno s kampanjom vode se i rasprave o tome kako bi izgledala Burnhamova vlada kada bi jednog dana stigao do premijerske funkcije. Posebnu pažnju izazvale su informacije da posljednjih mjeseci redovno razgovara s ministrom energetike Edom Milibandom o budućim političkim i ekonomskim prioritetima.

Miliband se u pojedinim političkim krugovima spominje kao mogući kandidat za ministra finansija u hipotetičnoj Burnhamovoj vladi. Međutim, dio njegovih saveznika smatra da bi takav potez izazvao nervozu među investitorima i finansijskim tržištima. Zbog toga se kao alternativno rješenje sve češće spominje ministrica unutrašnjih poslova Shabana Mahmood, koja se smatra politički umjerenijom.

Pred kraj kampanje ponovo je oživjela i rasprava o odnosima Velike Britanije i Evropske unije. Iako Burnham izbjegava detaljnije komentirati Brexit i insistira da ne želi vraćati zemlju na stare podjele, pitanje evropskih integracija ponovo se našlo u fokusu nakon zahtjeva liberalnih demokrata da Britanija razmotri povratak na jedinstveno evropsko tržište.

Za Burnhama bi pobjeda u Makerfieldu značila mnogo više od osvajanja jednog mandata. Ona bi mu dala politički legitimitet da se predstavi kao čovjek koji može zaustaviti Faragea, ali i kao potencijalni nasljednik Keira Starmera.

Za Starmera bi, s druge strane, Burnhamov trijumf mogao označiti početak dugotrajnog unutrašnjeg preispitivanja unutar Laburističke stranke, u trenutku kada vlada pokušava konsolidirati vlast nakon teških gubitaka na lokalnim izborima.

Zbog svega toga rezultati iz Makerfielda pratit će se širom zemlje mnogo pažljivije nego što je to uobičajeno za dopunske izbore. Iako se formalno bira samo jedan zastupnik, mnogi smatraju da će birači zapravo odlučivati i o tome ko bi u narednim godinama mogao voditi britansku ljevicu, a možda i samu Veliku Britaniju.