Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović izjavio je danas na svečanosti otvorenja obnovljene Azizija džamije u Orašju da džamija neprestano opominje da je Bosna i Hercegovina naš zajednički, svet i nedjeljiv amanet, te da domovinu najbolje čuvamo onda kada beskompromisno štitimo prava svakog čovjeka, zavičaj, komšiju, porodicu, svoju Zajednicu i teškom mukom stečeni mir.
Ocijenio je kako naša domovina Bosna i Hercegovina i danas prolazi kroz složena, suptilna i brojna iskušenja, te da su svima nama u ovakvim vremenima kriza nasušno potrebna mjesta koja okupljaju i spajaju, a ne ona koja razdvajaju.
– Potrebne su nam mudre riječi koje smiruju napetosti i donose spokoj, a ne one koje unose nemir i razdor. Prijeko su nam potrebni ljudi koji vizionarski grade i povezuju, a ne oni koji neodgovorno razgrađuju – kazao je reisul-ulema.
Tokom obraćanja, reisul-ulema je istakao simboliku Azizije džamije kao svjedoka historijskog bitisanja muslimana bosanske Posavine, ističući Orašje kao primjer očuvanog međuvjerskog i međuljudskog povjerenja u najtežim društvenim okolnostima.
Uputio je zahvalu svima koji su doprinijeli obnovi – od institucija Islamske zajednice do vakifa i lokalne zajednice – te posebno pohvalio zajednički napor u očuvanju vakufske baštine kao temelja kolektivnog identiteta.
Također, upozorio je i na savremene procese u kojima se političke odluke, kako je kazao, često kreiraju bez stvarnog dijaloga s građanima i bez uvažavanja njihovog autentičnog glasa, naglašavajući potrebu za odgovornijim pristupom u upravljanju društvenim i državnim pitanjima.
Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:
"Bismillahir-rahmanir-rahim.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom. Neka su najljepši salavati i selami upućeni Njegovom odabranom poslaniku Muhammedu, alejhi-s-selam, njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima, te svim čestitim ljudima koji nepokolebljivo hode stazama dobra, istine, pravde i međusobnog razumijevanja.
Cijenjeni čestiti muftija Vahid efendija, poštovani imami, plemeniti vakifi, uvaženi predstavnici državnih i lokalnih vlasti, draga braćo i sestre, poštovani džematlije Azizija džamije i cijenjeni gosti,
danas smo se, milošću Uzvišenog Stvoritelja, okupili na mjestu koje nadrasta okvire običnog prostora za namaz i ibadet. Ova džamija je hram pamćenja, svetionik našeg identiteta, raskršće iskrenih susreta i nepresušno ishodište nade. Obnovljena Sultan Abdul-Azizova džamija, naša ponosna Azizija u Orašju, danas zorno svjedoči jednu veliku istinu: ono što se podigne s iskrenim nijetom u ime Allaha, i što se kroz historiju čuva s istinskom vjerom, ljubavlju i neraskidivim zajedništvom, kadro je nadživjeti sva historijska iskušenja, rušenja i tmine, ostajući trajnim simbolom pobjede dobra nad zlom.
Ova džamija, podignuta u 19. stoljeću plemenitom voljom sultana Abdul-Aziza, i predstavlja dragocjeni dio baštine sultanskih džamija u Bosni i Hercegovini.
Ona već više od stoljeća i po okuplja vjernike, ljubomorno čuva tragove naših predaka i neumoljivo nas podsjeća na to da svaki vakuf živi i diše zajedno s imenom svoga vakifa.
Azizija nikada nije bila, niti će biti, samo puka građevina od kamena, tesanog drveta i maltera. Ona je živi svjedok historijskog bitisanja muslimana bosanske Posavine, materijalni dokaz njihovih blistavih uspjeha, ali i nijemi svjedok njihovih teških stradanja, neizmjernog sabura i nepokolebljive ustrajnosti.
U teškim, olovnim vremenima agresije na našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, ova džamija je bila bjesomučno granatirana i ranjavana. Ipak, Allahovom svemoćnom voljom i odredbom, njeni temelji su ostali nepoljuljani. Njen opstanak i današnji ponovni sjaj nose duboku, univerzalnu poruku: materijalne svetinje se brane i čuvaju čvrstom vjerom, ali se istovremeno grade i obnavljaju vrhunskom ljudskošću.
Zato danas, s osjećajem dubokog dostojanstva i zahvalnosti, spominjemo sve dobre ljude ovoga kraja. Posebno želimo iskazati poštovanje našim komšijama koji su u najtežim trenucima pokazali visoku svijest, solidarnost i ljudsku spremnost da štite i brane ne samo svoje, već i duhovne vrijednosti i svetinje svojih susjeda.
Orašje nam danas, kao što je to činilo i u proteklim decenijama, šalje veliku i dalekosežnu poruku — da ljudi različitih vjera, tradicija i identiteta mogu i moraju zajedno čuvati svoj zavičaj, iskreno poštovati jedni druge i udruženim snagama graditi trajan mir.
U Časnom Kur'anu, Uzvišeni Allah nas uči o suštini i važnosti ovakvih djela, pa kaže: Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu. (Sura At-Tawba, 18. ajet)
Obnova ove ljepotice, koja je zahtijevala ogroman trud, materijalna odricanja i besane noći, nije isključivo građevinski poduhvat. Ona je, prije svega, velika obnova međuljudskog povjerenja, revitalizacija našeg duhovnog života i jasna potvrda da Islamska zajednica, ruku pod ruku sa svojim vjernim džematlijama, vakifima i dokazanim prijateljima, posjeduje i znanje i snagu da čuva ono što joj je povjereno u amanet.
Svesrdnim zalaganjem Rijaseta Islamske zajednice, Muftijstva tuzlanskog, Medžlisa Islamske zajednice Orašje, te plemenitih donatora, institucija, naše vjerne dijaspore i svakog pojedinca koji je ugradio svoju dovu, rad ili novčani prilog, mi danas ponosno svjedočimo trijumfu obnove. Plemeniti Poslanik, alejhi-s-selam, u koga se ugledamo, obećao nam je trajnu nagradu za ovakva djela riječima:
Ko sagradi džamiju radi Allaha, žudeći za Allahovim zadovoljstvom, Allah će mu sagraditi kuću u Džennetu. (Sahihul-Buhari)
Želim iskoristiti ovu svečanu priliku da iskažem najdublju zahvalnost glavnom imamu i predsjedniku Medžlisa Islamske zajednice Orašje, svim našim imamima, požrtvovanim džematlijama i vrijednim aktivistima što posljednjih godina predano, neumorno i vizionarski rade na jačanju vjerskog, obrazovnog i kulturnog života u ovom važnom dijelu naše domovine.
Rad s našom djecom i omladinom, funkcionisanje mektepske nastave, odgovorna briga o vakufskoj imovini i okupljanje svih segmenata naše Zajednice oko općeg dobra, najbolji su pokazatelj da ova džamija živi onako kako žive i dišu njeni ljudi. Jer, zgrade bez ljudi su samo prazni spomenici, a s vjernicima one postaju živa srca naših mahala.
Ljudi ovog prelijepog posavskog kraja, Bošnjaci-muslimani i Hrvati-katolici, zajedno sa svim ostalim sugrađanima, sačuvali su i historiji ponudili dragocjen, neprocjenjiv primjer zajedništva.
U vremenima najtežih historijskih iskušenja, kada je bezumna mržnja, hranjena besramnim lažima i agresivnom propagandom, bila direktno usmjerena na to da razori viševjekovno povjerenje ljudi u zajednički život, građani Orašja su odlučno rekli "ne" tom društvenom otrovu. Oduprli su se podjelama, sačuvali međusobno poštovanje i time dokazali da je komšijski i bratski suživot u ovim krajevima duboko ukorijenjen i neraskidiv.
Draga braćo i sestre,
naša domovina Bosna i Hercegovina i danas prolazi kroz složena, suptilna i brojna iskušenja. Upravo u ovakvim vremenima kriza, svima nama su nasušno potrebna mjesta koja nas okupljaju i spajaju, a ne ona koja nas razdvajaju; potrebne su nam mudre riječi koje smiruju napetosti i donose spokoj, a ne one koje unose nemir i razdor; prijeko su nam potrebni ljudi koji vizionarski grade i povezuju, a ne oni koji neodgovorno razgrađuju.
Džamija nas, kao naša ishodišna škola, uči potpunoj poniznosti pred Uzvišenim Bogom, ali i visokoj odgovornosti prema ljudima, kao i iskrenoj, požrtvovanoj ljubavi prema domovini.
Ona nas uči redu, institucionalnoj disciplini i hijerarhiji; uči nas poštivanju i slijeđenju onih koji nas legitimno predvode u dobru. Džamija nam šalje stalnu moralnu preporuku: nakon svakog obavljenog namaza, mi moramo iskoračiti u svijet kao bolji, plemenitiji i pravedniji ljudi nego što smo bili prije ulaska u nju.
Ona nas neprestano opominje da je Bosna i Hercegovina naš zajednički, svet i nedjeljiv amanet, te da domovinu najbolje čuvamo onda kada beskompromisno štitimo prava svakog čovjeka, zavičaj, komšiju, porodicu, svoju Zajednicu i teškom mukom stečeni mir.
Na to nas obavezuju i riječi Uzvišenog, koje moramo stalno imati na umu: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! (Sura Ali 'Imran, 103. ajet)
Svjedoci smo da se upravo ovih dana o sudbini i uređenju naše domovine donose krupne i važne političke odluke. Nažalost, svjedočimo i tome da se te odluke prečesto kreiraju bez stvarnog dijaloga s građanima i narodima ove zemlje, bez uvažavanja njihovog autentičnog stava i glasa.
Uprkos tome što smo nerijetko ostavljeni po strani, mi se s pravom nadamo da će istinski međunarodni prijatelji Bosne i Hercegovine, kao i prijatelji svih njenih naroda, znati prepoznati i sačuvati onu esencijalnu, pluralnu vrijednost ove jedinstvene evropske zemlje.
Bosna i Hercegovina već stoljećima živi u punoj harmoniji sa svojim crkvama i vjerskim zajednicama. To je zemlja u kojoj su stoljećima, sudbinski izmiješani, živjeli i sarađivali ljudi različitih svjetonadzora. No, bez obzira na vanjske faktore, mi smo čvrsto i nepokolebljivo uvjereni da bosanskohercegovački domoljubi imaju sasvim dovoljno unutrašnje snage, mudrosti i hrabrosti da sačuvaju mir.
Odlučni smo da iz ove, kao i iz svih prethodnih kriza, izađemo pomireni sa sobom i sa svojim okruženjem, trajno opredijeljeni da gradimo stabilnu i prosperitetnu zajedničku državu jednakih prava za sve.
U ovim svečanim trenucima naša srca nisu sebična. Mi iz Posavine upućujemo iskrene dove Uzvišenom Bogu da se pod hitno okončaju strašna stradanja, patnje i razaranja nevinog naroda u Gazi, Libanonu, na širem prostoru Perzijskog zaljeva, u Ukrajini, kao i na svim drugim ratnim poprištima širom svijeta.
Naš zajednički vjerski pozdrav, naš iskonski ljudski i civilizacijski imperativ jeste i uvijek će biti — mir (selam). Samo u miru i u punoj slobodi čovjek može razviti svoje Bogom dane potencijale i biti ono što želi. Međutim, dužni smo upamtiti: naš vlastiti mir i naša lična sloboda imaju smisla i dugovječnosti samo ukoliko u potpunosti podrazumijevaju i garantuju mir i punu slobodu za naše komšije i sve naše sugrađane.
Neka ova prelijepo obnovljena Azizija džamija bude kuća iskrene sedžde, zdravog znanja, plemenitog odgoja i toplih ljudskih susreta. Neka ona ponosno stoji kao neugasivi svjetionik muslimanima Posavine i kao trajan znak dobra, otvorenosti i saradnje prema svim ljudima dobre volje u Orašju. Neka se u njenim okriljima odgajaju i stasavaju nove generacije naših mladih, generacije koje će duboko voljeti svoju vjeru, s uvažavanjem poštovati druge i drugačije, te iznad svega ljubomorno čuvati svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Molim Allaha Uzvišenog da ukabuli i u sevap upiše trud, imetak i napor svih onih koji su na bilo koji način ugradili sebe u obnovu ove džamije. Neka Gospodar obilno nagradi naše plemenite vakife i dobročinitelje, neka čuva naše džemate, naš narod i našu ponosnu domovinu. Molim Ga da u naše domove i porodice spusti Svoj bereket, u naša srca unese istinski mir, a među sve ljude međusobno razumijevanje, toleranciju i poštovanje.
Neka je hairli, sretno i mubarek svečano otvorenje obnovljene Azizija džamije! Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
(MINA)
