Među 116 bošnjačkih civila, 32 su bili žene, a 11 djeca mlađa od 18 godina. Najmlađa žrtva u Ahmićima bila je tromjesečna beba.
Pripadnici HVO-a su na današnji dan prije 33 godine, 16. aprila 1993. godine, ubili 116 Bošnjaka u selu Ahmići, a selo potpuno razorili i spalili.
Dario Kordić, zaprijetio je javno, 1. februara 1993. godine, preko studija Vitez, Televizije HZ HB, srednjobosanskim Bošnjacima da će nestati. Ta prijetnja po sadržaju je gotovo identična, a po poruci ista, kao čuvena Karadžićeva na zasjedanju Skupštine RBIH sredinom oktobra 1991. godine.
Kordić je 1. februara zaprijetio Bošnjacima riječima: "Nemojte se igrati s time! Budete li išli na neku od drugih općina, može se desiti ne samo da ne bude države BiH, nego da ne bude ni muslimanskog naroda."
U noći, 15. aprila, je odlučio dokazati da 1. februara nije “pucao u prazno”. Sutradan je cijelo bošnjačko selo uništeno, zajedno sa stanovništvom.
Akciju su isplanirala ratni zločinci Tihomir Blaškić i Dario Kordić. Za izvršenje zločina, doveli su u rejon Viteza i specijalne jedinice HVO-a sa drugih općina, a koje su već ranije „omirisale krv“ u oružanim sukobima sa ARBiH. Tako su 14. aprila stigli Džokeri, specijalna jedinica HVO-a iz Busovače pod komandom Ante Sliškovića.
U ranim jutarnjim satima 16. aprila 1993. godine jedinice za posebne namjene HVO-a Džokeri i Maturice izvršile su napad na Ahmiće. Bilo je 5:30h, ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad.
Hrvatski stanovnici tih sela su pravovremeno upozoreni o napadu, a neki su čak i učestvovali u njemu. Hrvatske žene i djeca su evakuisani dan prije borbi. Tog jutra, HVO vozila blokirala su glavne ceste, a napad je započeo sa tri strane kako bi se stanovništvo u bijegu usmjerilo prema jugu gdje su vojnici čekali i pucali na ljude. Manje grupe od oko pet do deset vojnika išle su od kuće do kuće, palili ih te ubijali ili tjerali mještane.
Neka od tijela su pronađena u ugljenisanom stanju i u položajima iz kojih se može zaključiti da su bili živi spaljeni.
Među 116 bošnjačkih civila, 32 su bili žene, a 11 djeca mlađa od 18 godina. Najmlađa žrtva u Ahmićima bila je tromjesečna beba.
Muškarci su najčešće ubijani pucnjem iz neposredne blizine. Vojnici HVO-a su odvajali muškarce od njihovih porodica, a zatim ih ubijali. Izdvojili su Abdulaha Ahmića i njegovog oca u dvorište iza porodične kuće i obojici pucali u glavu. Abdulah Ahmić je tada ranjen, dok je njegov otac ubijen. Vojnici HVO-a su izdvojili i ubili muževe i sinove Nure Pezer i Fatime Ahmić. O svemu je u Hagu svjedočila Nura Pezer.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ti zločini bili zločin protiv čovječnosti, a jedan od izvršitelja ove akcije i "mozak" operacije Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora.
Pokolj su otkrile mirovne snage UN-a sastavljene od britanske vojske, i pukovnik Bob Stewart. Prizorište strašnog zločina bilo je potresno o čemu ostaje zabilježeno svjedočanstvo i u ovom videu.
