Juli je mjesec kada se najsnažnije osjeća bol zbog genocida u Srebrenici. Desetine mladih iz cijelog svijeta danas je stiglo u Memorijalni centar Potočari kako bi učili o činjenicama, presudama, ali i kako bi čuli priče onih koji su preživjeli golgotu Srebrenice. O Srebrenici kao paradigmi govorilo se i na sesiji Kruga 99.
Genocid kao metoda ostvarenja strateških ciljeva vojno-političkog vrha, predvođenog Radovanom Karadžićem, realiziran je julskih dana 1995. godine. Ključni cilj, postavljen 1992. godine, bio je državno razdvajanje srpske od druge dvije nacionalne zajednice, te postavljanje granice na Uni i Neretvi. Haške presude kasnije će potvrditi da su masovni zločini i genocid bili glavno sredstvo za crtanje državne karte. Zbog toga, istaknuto je tokom sesije Kruga 99, genocid nije incident nego paradigma.
"Ratko Mladić je upozorio političko rukovodstvo riječima: ljudi nisu piljci niti ključevi u džepu pa da ih premjestimo tamo-amo. To je genocid. Niko nije reagovao, strateški ciljevi su usvojeni, što dokazuje da je genocid ukalkulisan za njihovo ostvarenje", pojasnio je Avdija Alibašić, profesor historije i filozofije.
Genocid je potom direktno naređen Direktivom broj 7 u martu 1995. godine kojom se Drinskom korpusu VRs naređuje stvaranje uslova "totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka mještana Srebrenice i Žepe". Dehumanizacija drugih i proizvodnja mržnje nastavljena je i u poslijeratnom periodu, a ogleda se u negiranju genocida i veličanju ratnih zločinaca.
"Sistemska diskriminacija i planski proizvedena mržnja su direktno naslijeđe matrica koje su doživjele vrhunac u srebreničkoj kataklizmi. Ne smijemo pristati na političke modele koje nam nameću generatori podjela i akteri velikodržavnih projekata", rekao je Adil Kulenović ispred Kruga 99.
