Konzervativni skup u Zagrebu ponovo otvorio pitanje unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine, dok analitičari upozoravaju na oživljavanje politika iz devedesetih i dodatno produbljivanje odnosa između Hrvata i Bošnjaka.
Manifestacija hrvatskih konzervativaca Tradfest, održana krajem prošlog mjeseca u Zagrebu, izazvala je znatno veću pažnju u Bosni i Hercegovini nego u Hrvatskoj, nakon što je na jednom od predavanja prikazana karta BiH sa „prepravljenim“ unutrašnjim granicama i zamišljenim trećim, hrvatskim entitetom.
Iako ideja o trećem entitetu nije nova, njeno ponovno pojavljivanje na skupu koji okuplja utjecajne konzervativne organizacije i političke predstavnike otvorilo je nova pitanja o odnosima Zagreba prema Bosni i Hercegovini, ali i o stanju političkih odnosa između Hrvata i Bošnjaka unutar Federacije BiH.
Hrvati u BiH već duže vrijeme izražavaju nezadovoljstvo postojećim izbornim sistemom, tvrdeći da brojniji bošnjački birači imaju značajan utjecaj na izbor dijela hrvatskih političkih predstavnika. Međutim, kritičari ideje o trećem entitetu upozoravaju da pitanje političke zastupljenosti nije nužno povezano s teritorijalnom reorganizacijom zemlje.
Dodatnu pažnju izazvala je činjenica da Tradfest nije marginalni skup. Organizatori su bile konzervativne organizacije Vigilare i Ordo Iuris, uz podršku američke fondacije Heritage, bliske američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Među gostima su bili i izaslanik hrvatskog ministra vanjskih poslova te jedan od potpredsjednika Hrvatskog sabora.
Međunarodno-politički analitičar i bivši diplomata Božo Kovačević smatra da dio hrvatske službene politike još nije napustio koncepte iz vremena Herceg-Bosne i rata u BiH. Prema njegovim riječima, dio političkih ideja koje se danas pojavljuju može se povezati s nekadašnjim teritorijalnim aspiracijama prema dijelovima BiH koji su između dva svjetska rata pripadali Banovini Hrvatskoj.
Kovačević podsjeća da su međunarodno priznanje Hrvatske i BiH početkom devedesetih godina činile avnojevske granice iz 1943. godine, te da je kasniji pokušaj zadiranja u teritorij BiH predstavljao odstupanje od tog principa. Navodi i da su se takvim politikama svojevremeno usprotivili i SAD i Vatikan.
On podsjeća da je Vašingtonskim sporazumom 1994. godine okončan sukob između Hrvata i Bošnjaka, nakon čega je Hrvatska formalno odustala od teritorijalnih pretenzija prema BiH. Ipak, smatra da dio hrvatske politike i dalje održava selektivan odnos prema institucijama u Sarajevu, posebno kada HDZ nije dio vlasti na državnom nivou BiH.
Kovačević ocjenjuje da se iza dijela inicijativa poput Tradfesta može prepoznati povezanost određenih krugova unutar Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj i hrvatske krajnje desnice. Prema njegovom mišljenju, riječ je o dugotrajnoj političkoj ideji koja se periodično vraća u javni prostor, uprkos tome što nema dominantnu podršku u hrvatskom društvu.
Sličan stav iznosi i politolog Davor Gjenero, koji smatra da zagovaranje trećeg entiteta predstavlja politički štetan koncept. On podsjeća da je Vašingtonski sporazum bio zamišljen kao okvir za funkcionalnu i decentraliziranu BiH, ali da je Dejtonski sporazum kasnije uspostavio sadašnji entitetski model, uključujući Rs.
Gjenero smatra da upravo takva struktura proizvodi trajne političke napetosti između Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH, što potom otvara prostor za zahtjeve za trećim entitetom.
Govoreći o međunarodnim okolnostima, Gjenero upozorava da promjene u globalnim odnosima i drugačiji pristup administracije Donalda Trumpa prema regionu dodatno ohrabruju različite nacionalne projekte u BiH. Prema njegovim riječima, američka politika je ranije snažno insistirala na Vašingtonskom sporazumu kao osnovi za rješavanje odnosa u BiH, dok danas više nema tako jasan stav.
On smatra da takva situacija dodatno produbljuje razdor između Hrvata i Bošnjaka, ali i indirektno pogoduje separatističkoj politici predsjednika Rs Milorada Dodika, kojem ideja trećeg entiteta politički odgovara više nego dijelu hrvatske političke scene u Hrvatskoj.
