Kada će Crna Gora ući u EU?

Formiranje radne grupe signalizira političku odluku o budućem članstvu, ali put do ulaska u Uniju i dalje pun izazova.

Ambasadori država članica Evropske unije dali su zeleno svjetlo za novi paket pomoći Ukrajini vrijedan 90 milijardi eura, kao i za dodatne sankcije Rusiji, ali je jedna odluka prošla gotovo nezapaženo – formiranje radne grupe za izradu pristupnog ugovora Crne Gore s EU.

Kako navodi Rikard Jozwiak, urednik na Radiju Slobodna Evropa, riječ je o tehničkom koraku koji u političkom smislu nosi daleko veći značaj. Prema riječima jednog evropskog diplomate, time je potvrđena odluka država članica da će Crna Gora postati buduća članica Unije.

„Kada se započne rad na izradi pristupnog ugovora, više nema dileme o krajnjem ishodu“, naveo je izvor upoznat s procesom.

Drugim riječima, pitanje više nije hoće li Crna Gora ući u EU, već kada će se to dogoditi.

Vlasti u Podgorici postavile su ambiciozan cilj da zemlja postane 28. članica Unije do 2028. godine. Međutim, dosadašnja iskustva pokazuju da bi taj rok mogao biti teško dostižan. Posljednja zemlja koja je pristupila EU, Hrvatska, prošla je dug proces – njena radna grupa formirana je 2009. godine, a članstvo je ostvareno tek 2013.

Crna Gora je do sada zatvorila 14 pregovaračkih poglavlja, dok su neka od najzahtjevnijih – uključujući pravosuđe, unutrašnje poslove, sigurnost hrane i konkurenciju – i dalje otvorena. Iako vlasti najavljuju zatvaranje preostalih poglavlja do kraja godine, u Briselu vlada skepsa da je to realno ostvarivo u tako kratkom roku.

Radna grupa, koja još nije formalno počela s radom, trebala bi ubrzati aktivnosti nakon zatvaranja svih poglavlja. Tada slijedi intenzivan proces finalizacije ugovora, uključujući gotovo svakodnevne sastanke i pravno usklađivanje, što je u slučaju Hrvatske trajalo oko pet mjeseci.

Veći dio pristupnog ugovora već je unaprijed definiran kroz postojeća pravila EU, ali ključna pitanja odnose se na specifičnosti svake zemlje. To uključuje broj zastupnika u Evropskom parlamentu, prelazne rokove za primjenu evropskog zakonodavstva, kao i izuzeća u oblastima poput poljoprivrede, slobode kretanja i tržišta nekretnina.

Poseban fokus bit će i na novim mehanizmima zaštite, koji bi omogućili uskraćivanje evropskih fondova u slučaju nazadovanja u oblasti demokratije, što je odgovor na ranija iskustva EU s pojedinim državama članicama.

Među potencijalnim izazovima pominje se i pitanje jezika, odnosno da li je neophodno uvesti crnogorski kao službeni jezik EU s obzirom na sličnost s već postojećim jezicima u Uniji. Pored toga, pristupni ugovor može otvoriti i šira institucionalna pitanja unutar EU, uključujući reforme koje bi olakšale buduće proširenje, posebno u kontekstu kandidatura većih država poput Ukrajine.

Ipak, najveća prepreka može se pojaviti nakon potpisivanja ugovora – tokom procesa ratifikacije u svih 27 država članica. Taj proces često podrazumijeva višestruka glasanja u nacionalnim parlamentima, a u nekim slučajevima i referendume, što može značajno usporiti ulazak nove članice.

Primjer Hrvatske pokazuje da je samo faza ratifikacije trajala 18 mjeseci, uz mogućnost da pojedine države iskoriste taj proces za rješavanje bilateralnih pitanja.

Zbog svega navedenog, procjene su da je cilj ulaska Crne Gore u EU do 2028. godine izuzetno ambiciozan, ali formiranje radne grupe jasno pokazuje da je članstvo izvjesno – pitanje je samo vremena.