Je li Naša stranka svjesno objavila laži o Salki Zildžiću?

Sud je dodatno cijenio i činjenicu da je Zildžić nakon objave uputio zahtjev za ispravku i demanti, ali da tuženi nije reagovao niti uklonio sporni sadržaj, što je, prema stavu suda, pokazalo izostanak profesionalne pažnje i dobre namjere.

Kantonalni sud odbio je žalbu Naše stranke i u cijelosti potvrdio prvostepenu presudu kojom je ova stranka obavezana da SAD-ovom federalnom zastupniku Salki Zildžiću isplati 3.000 KM na ime naknade štete zbog klevete, te da ukloni sporni tekst objavljen na stranačkoj internet stranici. Naša stranka je to jučer i učinila.

Riječ je o tekstu pod naslovom "Prodaja obavještajnih podataka je veleizdaja države", objavljenom 24. septembra 2024. godine, u kojem je Zildžić doveden u vezu s navodnim posjedovanjem počasne iskaznice Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine (OSABiH), kao i s navodima o zloupotrebi obavještajnih podataka, piše Faktor.ba.

Iz obrazloženja pravosnažne presude kojom je Naša stranka izgubila spor protiv Salke Zildžića proizlazi niz detalja koji su bili presudni da sud zaključi kako je riječ o kleveti, a ne o legitimnom političkom komentaru ili javnoj kritici.

Sud je posebno apostrofirao činjenicu da je sporni tekst objavljen 24. septembra 2024. godine, dakle gotovo godinu nakon što se u javnosti prvi put pojavila priča o navodnoj iskaznici OSA-e BiH. Prema ocjeni suda, upravo taj vremenski razmak bio je važan jer je u međuvremenu postalo poznato da ne postoji zvanična potvrda da je Zildžiću ikada izdata takva iskaznica.

U presudi se navodi da su mediji u septembru 2023. godine prenosili informacije o navodnoj iskaznici nakon Zildžićevog hapšenja u Srbiji, ali da su te informacije kasnije ozbiljno dovedene u pitanje. Sud podsjeća da je Zildžić održao konferenciju za medije na kojoj je tvrdio da je riječ o fotomontaži napravljenoj u Photoshopu, te da nikada nije posjedovao službenu ili počasnu iskaznicu OSA-e.

Jedan od ključnih momenata bio je i podatak da je Sabina Ćudić još 2023. godine, kao članica parlamentarne komisije za nadzor nad radom OSA-e, tražila da se utvrdi da li su takve iskaznice uopće izdavane, kome su dodjeljivane i postoji li mogućnost njihove zloupotrebe.

Jedan od važnijih detalja iz obrazloženja presude odnosi se na ocjenu dokaza koje je tokom postupka ponudio tuženi. Drugostepeni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno analizirao sve izvedene dokaze, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te da nije bilo povreda postupka niti narušavanja načela jednakosti stranaka, kako je to žalba Naše stranke pokušala prikazati.

Sud je odbacio tvrdnje tuženog da su zanemareni materijalni dokazi, uključujući tekstove objavljene u medijima u septembru 2023. godine i saopćenje Ministarstva sigurnosti BiH, u kojima se tvrdilo da je kod Salke Zildžića pronađena počasna iskaznica OSA-e BiH.

Međutim, sud je utvrdio da su te objave bile zasnovane na fotografiji za koju je Zildžić još 27. septembra 2023. godine na konferenciji za medije tvrdio da je fotomontaža napravljena u Photoshopu. Ključnim je ocijenjeno to što je sporni tekst Naša stranka objavila tek godinu kasnije, u trenutku kada, prema stavu suda, više nije postojao nijedan dokaz da je takva iskaznica ikada postojala, da je izdata Zildžiću ili da je protiv njega vođen bilo kakav postupak po tom osnovu.

Upravo zbog toga sud je zaključio da se tuženi nije mogao pozivati na ranije medijske objave kao opravdanje za objavljivanje spornih tvrdnji.

Sud je upravo to ocijenio kao posebno značajnu okolnost, navodeći da je tuženi imao "vrlo dostupne kanale provjere", uključujući informacije unutar vlastitih političkih struktura, ali da nijedan od tih mehanizama nije iskorišten prije objave.

Sud je također zaključio da tuženi tokom parničnog postupka nije ponudio nijedan materijalni dokaz koji bi potvrdio da je Zildžić zaista imao originalnu iskaznicu OSA-e.

Kao nedovoljne ocijenjene su medijske objave, politička saopćenja i izjave trećih osoba, jer nisu predstavljali zvaničnu potvrdu niti dokaz o autentičnosti navodne iskaznice.

U svom iskazu Zildžić je naveo da mu je tekst nanio ozbiljnu političku i ličnu štetu, jer je ponovo otvorio aferu za koju je smatrao da je završena još 2023. godine. Sud je prihvatio njegov iskaz, uz obrazloženje da je sasvim prirodno da objava u kojoj se političar dovodi u vezu s prodajom obavještajnih podataka i zloupotrebom iskaznica izazove duševnu bol, narušavanje ugleda i dodatni pritisak u javnosti.

U konačnici, drugostepeni sud zaključio je da se Naša stranka u ovom slučaju ne može pozivati na slobodu govora ni javni interes, jer javni interes, kako je navedeno u presudi, ne može biti opravdanje za objavljivanje neprovjerenih i netačnih informacija. Zato je žalba odbijena, a prvostepena presuda u cijelosti potvrđena.