Javnosti je poručio kako „zdravlje ljudi ne smije biti predmet političke trgovine“, te poentirao da „imenovanje direktora i šefova klinika ne smije biti primarni politički cilj“.
Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković u srijedu ujutro se probudio izuzetno zabrinut zbog situacije na Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla.
„UKC Tuzla danas je žrtva političkih trgovina.Jedna od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Bosni i Hercegovini, koja je godinama bila simbol stručnosti i kvaliteta, danas funkcioniše u pravnom vakuumu. Trenutno nema legalno izabran menadžment, direktor i šefovi klinika su u statusu vršilaca dužnosti. Takvo stanje nije samo pravni problem, nego direktan udar na funkcionisanje sistema“, napisao je Konaković u objavi na društvenim mrežama.
Javnosti je poručio kako „zdravlje ljudi ne smije biti predmet političke trgovine“, te poentirao da „imenovanje direktora i šefova klinika ne smije biti primarni politički cilj“.
Konaković je potpuno jasno detektovao suštinski problem – u posljednjih nekoliko decenija, političke trgovine su razorile i u potpunosti „rashodovale“ ne samo UKC Tuzla, već i kompletan sistem javnog zdravstva u Federaciji. O tome može zorno posvjedočiti maltene svaki građanin koji je imao tu nesreću da mu zatreba bilo kakav iole složeniji zdravstveni tretman, pregled ili operacija na sekundarnom ili tercijarnom nivou zdravstvene zaštite, piše Istraga.ba
Još uvijek je u kolektivnoj memoriji svježa saga oko imenovanja direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), jedne od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Bosni i Hercegovini, kako bi to rekao šef Naroda i pravde. Upravo zahvaljujući Elmedinu Konakoviću i političkim trgovinama stranaka Trojke, KCUS je duže od godinu i po funkcionisao bez generalnog direktora, sa privremenim Upravnim odborom i vršiocima dužnosti koji su se smjenjivali na toj funkciji i, manje-više ne radeći ništa bitno, čekali da se razriješi „spor“ oko konkursne procedure i prijavljenih kandidata. A taj spor na koncu nisu riješilini sudovi, ni „hitno poštivanje i primjena zakona“ kojeKonaković priziva u slučaju UKC Tuzla. Riješili su ga političari – oni koji su ga i izazvali.
Godinu i po dana KCUS je bio obezglavljen zbog tvrdoglavog insistiranja lidera NiP-a da „njegov“ kandidat, prof. dr. Ismet Gavrankapetanović, mora biti imenovan za direktora. Galamio je na sva zvona, slao krivične prijave SIPA-i i prijetio pravosudnim progonima Konaković nakon što je federalni ministar zdravstva Nediljko Rimac odbio dati saglasnost za imenovanje Gavrankapetanovića zbog nepotpune konkursne dokumentacije. Mjesecima su trajala politička prepucavanja, prijetnje, ucjene, preslagivanja, ubjeđivanja i dodvoravanja, sve dok na kraju priča o direktoru KCUS-a nije dodijala i Bogu i narodu, a sam dr. Gavrankapetanović počeo gubiti živce zbog cijele situacije i otkrivati u medijima na koji način se odvijala „trgovina“ oko KCUS-a.
“Kod mene su došli Elmedin Konaković i Nermin Nikšić. Mi smo imali taj razgovor gdje je analizirano stanje u zdravstvu i KCUS-u. Onda su nakon te diskusije doneseni dogovori u pravcu pokušavanja rješavanja stanja na KCUS-u. To je najvažnija zdravstvena ustanova u BiH. Ja sam nakon toga donio odluku da ću se prijaviti na konkurs”, ispričao je Gavrankapetanović.
Dakle, prvo je politika odabrala kandidata-budućeg direktora i dogovoreni su pravci budućeg djelovanja,pa je tek onda raspisan javni konkurs. Sarajevski Klinički centar je kao postizborni politički plijen Trojke – s tom privilegijom da je NiP trebao odlučiti o direktoru – Konaković na koncu teška srca prepustio SDP-ovom kandidatu dr. Alenu Pilavu, koji tu funkciju obavlja danas. Prema dostupnim zvaničnim podacima, KCUS je na kraju 2025. godine poslovao sa gubitkom od 12,8 miliona maraka.
Što se tiče stanja na UKC Tuzla, koje brine Elmedina Konakovića, ono se može ukratko sumirati ovako: SDA se svim silama bori da preko svojih kadrova zadrži kontrolu nad tuzlanskom bolnicom, a Trojka, odnosno federalna Vlada, svim silama želi da preuzme kontrolu. Istovremeno je potvrđena optužnicaPosebnog odjela Federalnog tužilaštva protiv bivšeg direktora UKC-a Denijala Tulumovića i još tri osobe zbog višemilionske korupcije i ugrožavanja života onkoloških pacijenata. A zbog neriješenih osnivačkih prava, UKC Tuzla je odlukom Vlade FBiH izostavljen iz dodjele kreditnih sredstava namijenjenih modernizaciji zdravstvenih ustanova u Federaciji.
Svi navedeni problemi sa kojima se danas suočavajusarajevski i tuzlanski UKC, ali i drugi klinički centri direktna su posljedica višedecenijskih bezočnih političkih trgovina, i imenovanja direktora iupravljačkih struktura bolnica kao „primarnog političkog cilja“. Zdravstveni sistem u Federaciji BiH je ogledni primjer kako politička kontrola nad institucijama dugoročno urušava upravljanje,zakonitost i samu svrhu javnog zdravstva. Politički akteri poput Elmedina Konakovića, koji danas upozoravaju na štetnost političkih trgovina u zdravstvu,aktivno su učestvovali u istim tim procesima, kreirali ih, podržavali i bili njihove najglasnije kolovođe onda kada im je to donosilo korist – u bivšem ili sadašnjem “režimu”, svejedno. U takvom sistemu, zdravlje građana je ionako samo retoričko gorivo za dnevnu upotrebu.
