Prema podacima Porezne uprave u prva četiri mjeseca, Federacija BiH je prikupila približno 80 miliona maraka manje uplata doprinosa u odnosu na isti period lani.
Pad prihoda i tiha erozija privrede u Federaciji BiH zabrinjava javnost zbog nejasne otpornosti sistema, koliko država može izdržati gubitke. Brojke koje dolaze iz Porezne uprave ne ostavljaju mnogo prostora za optimizam, dok se iza njih sve jasnije ocrtava širi problem koji traje godinama.
Prema podacima Porezne uprave u prva četiri mjeseca, Federacija BiH je prikupila približno 80 miliona maraka manje uplata doprinosa u odnosu na isti period lani.
Ta razlika nije samo tehnički fiskalni podatak, već indikator usporavanja ekonomske aktivnosti i slabljenja baze zaposlenosti. Kada se tome dodaju signali o padu industrijske proizvodnje i izvoza, slika postaje još neugodnija.
Analitičari kažu kako padaju javni prihodi, broj zaposlenih, izvoz, industrijska proizvodnja, gase se ključni industrijski kapaciteti.
Koliko je privreda uopće pripremljena na dugoročne šokove, posebno u sektorima koji su tradicionalno nosioci razvoja, pravo je pitanje.
Slabosti koje se godinama guraju pod tepih
Usputno rečeno u posljednjih 15 mjeseci izgubljene su na hiljade radnih mjesta i ugašeno skoro 60 kompanija.
Prema ovim podacima ne radi o izolovanim slučajevima, već o trendu koji traje dovoljno dugo da se više ne može objašnjavati kratkoročnim poremećajima. Posebno je problematično što se istovremeno govori o nedovršenim reformama u javnim preduzećima, ali i o pritiscima na privatni sektor koji se bori sa rastućim troškovima.
U tom kontekstu, Prof. dr. Adisa Omerbegović Arapović za Hayat upozorava na širi strukturni okvir problema:
„Mi možemo očekivati i dodatni gubitak radnih mjesta zbog onoga što se godinama radilo, a to je da se nije radilo na uspostavljanju ili novim tehnologijama koje su mogle osigurati da rudnici budu osnovica za ono što je jaka elektroprivreda i metalna industrija koja ovisi o ovoj sirovini.“
Cijena rada, inflacija i granice konkurentnosti
Pored strukturnih problema, dodatni pritisak dolazi iz makroekonomskog okruženja koje je obilježeno inflacijom i rastom troškova poslovanja. U takvim uslovima, svako povećanje troškova rada bez paralelnog rasta produktivnosti postaje ozbiljan teret za poslodavce.
„Osim ovoga dodatni inflatorni pritisci koji su povećali troškove proizvodnje za druge firme, ako govorimo o ukupnoj cifri gubitka radnih mjesta, ona nije samo povezana za metalnu industriju i energetski sektor.“
Ovdje se već vidi da se problem širi izvan pojedinačnih sektora i postaje horizontalan, pogađa širu bazu privrede, od proizvodnje do usluga.
„Ovdje se radi o mnogo širem udaru na privredu FBiH, koja je u isto u vrijeme dok je patila od ove bolesti nedostatka strukturne reforme u državnim firmama, a rudnici su bili odgovornost naših vlada, dodatno smo otežali generalno privredi u FBiH posebno odlukama koje su povećale cijenu rada, koja ako nije uslovljena rastom produktivnosti ona samo dovodi dugoročno do gubitka radnih mjesta jer ako ne možete konkuretno prodati svoj proizvod na tržištu nužno je da će doći trenutak kada firme umanjuju investicije i sljedeći korak je da ako ne mogu prodati svoje proizvode da budu profitabilne one gase proizvodnju.“
U ovoj ocjeni jasno se prelama ključna dilema da bez rasta produktivnosti, svako administrativno povećanje troškova rada može dugoročno voditi ka smanjenju investicija i, na kraju, gašenju proizvodnje.
