Dario Kordić: Ubijte stotinu Bošnjaka za jednog Hrvata

Presudom Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju ratni zločinci Dario Kordić i Mario Čerkez pravosnažno su osuđeni na 25, odnosno 6 godina zatvora zbog zločina HVO-a u Srednjoj Bosni.

Kordić je, uz brojne druge općine, Kakanj smatrao sastavnim dijelom tzv. Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (HZ H-B), što je vidljivo iz njegovih izjava i službenih dokumenata.

Prema sudskim dokazima iz presude, Kordić je 30. septembra 1992. prisustvovao sastanku Predsjedništva HVO-a Kakanj kao potpredsjednik HZ H-B. Tada je izjavio da je HVO "vlada HZ H-B" i da su Vareš i Kakanj dio Herceg-Bosne.

Kordić je tada rekao da Kakanj neće uzeti silom odmah, ali da je "pitanje vremena: ili uzeti ili se odreći onog što je naše". Ovakva retorika jasno ukazuje na namjeru uspostave potpune kontrole, milom ili silom.

U ratnim dokumentima se navodi da je Kordić potpisivao važne odluke, između ostalih i onu kojom se imenuje predsjednik HVO-a Kakanj. To potvrđuje da lokalno HVO vodstvo u Kaknju nije bilo autonomno, već je direktno odgovaralo njemu.

Kordić u jednom razgovoru nalaže generalu HVO-a Tihomiru Blaškiću, također presuđenom ratnom zločincu: "Ajde ti tamo pritisni sve i posebno ove u Fojnici, vamo drži na oprezu i vamo Kakanj, Visoko".

U presretnutom razgovoru iz januara 1993. Kordić izvještava Blaškića o ubistvu dvojice vojnika na punktu u Kaćunima kod Busovače.

Naglašava da su ubijeni "mučki, s leđa", čime opravdava potrebu za odmazdom ili oštrijom reakcijom. Kada Blaškić upita za gubitke druge strane, Kordić odgovara da je s njihove strane poginuo samo jedan.

Potom Kordićeva rečenica "sto za jednog treba, prijatelju" predstavlja ključni i najmračniji dio ovog dijaloga.

Kakanj je svrstan na listu općina koje su, prema odluci od 18. novembra 1991., činile teritoriju HZ H-B. Kordić je, kao jedan od lidera ove tvorevine, bio ključni provoditelj politike koja je težila odvajanju ovih općina iz ustavno-pravnog poretka RBiH.

Na osnovu svega navedenog u presudi, Kordić je definisao Kakanj kao hrvatski teritorij koji se mora "uzeti".

Direktno je kontrolisao postavljanje čelnih ljudi HVO-a u Kaknju, te je vršio stalni pritisak na vojnu komandu i generala Blaškića da drži Kakanj u stanju borbene gotovosti i pritiska prema snagama Armije RBiH.