Članovi državnog Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić sastali su se sa zamjenicom generalnog sekretara NATO-a Radmilom Šekerinskom, samo par dana nakon što je Bećirović ponovno pokušao na hodnicima samita Evropske političke zajednice u Armeniji dovoljno prići Marku Rutteu da se s njim fotografiše. Kada pogledate saopćenja iz kabineta Bećirovića kao predsjedavajućeg, vidjet ćete da se čini kako je Komšić išao kao dodatak, a ne kao jednako važan predstavnik državnog Predsjedništva. Eto, Bećirović je govorio, Komšić slušao.
Nakon sastanka Sjevernoatlantskog vijeća (NAC) u Briselu, Bećirović je ponovno snimio video u kojem nadugo objašnjava da BiH (+ uvijek dio sa "nedjeljiva, suverena"), skoro da je u NATO savezu, samo eto još čekamo zvaničan poziv. Tako jednostavno dostižne Bećirović doživljava vanjskopolitičke ciljeve naše zemlje, kao da oni ovise od njegovog gorljivog zagovaranja. Misli predsjedavajući Predsjedništva da, ukoliko dovoljno puta nešto ponovi, to će postati istina.
Ono što smo zapravo mogli saznati, jeste da NATO traži od Bosne i Hercegovine da se ispune određeni politički uvjeti od kojih je prvi povećanje izdvajanja za Oružane snage BiH sa 0,9 posto BDP-a na 1,8 posto.
NATO takvo nešto očekuje od BiH, a bilo bi zanimljivo vidjeti šta o tom prijedlogu misli Bećirovićev koalicioni partner iz Vijeća ministara BiH, SNSD, odnosno ministar finansija Srđan Amidžić koji se uvijek i dominantno protivi bilo kakvom povećanju izdvajanja iz državnog budžeta za Ministarstvo odbrane BiH, a kamoli izdvajanje u iznosu od 1,8 posto BDP-a.
I dok Bećirović tvrdi da u BiH postoji institucionalna opredijeljenost, odnosno puni institucionalni konsenzus za NATO, kao da živi u iluziji jer oni koje je on pomogao da postanu dio Vijeća ministara BiH nikada neće pružiti podršku tom cilju, što su bezbroj puta ponovili u samo posljednjih par mjeseci.
Pod tom opredijeljenošću Bećirović misli na usvajanje dokumenata koji datiraju prije njegovog i vremena Trojke, te na izvještaje (Programi reformi) koje se sada usvajaju za prethodne godine, a ne za tekuće i šalju NATO-u. Iako Bećirović u svom svijetu dječačke mašte leti u F-16 zamišljajući bolji i pravedniji svijet, činjenica je da BiH nije ništa bliža ulasku u NATO no što je to bila prethodnih nekoliko godina. Stvarni rezultati Bećirovićevog rada svakako ostaju misterija, a jedino što pouzdano znamo jeste da je zbog obima putovanja definitivno od aviokompanija dobio frequent flyer broj.
Dok se on poziva na rezultate anketa u našoj zemlji po kojima 70 posto građana podržava ulazak u NATO, Rutte aktivno traži načine da izbjegne susrete s predsjedavajućim zbog činjenice da Bećirović interpretira slučajne susrete onako kako to njemu politički najviše odgovara. NATO jeste spreman na nastavak saradnje sa BiH, ali to je sve - saradnja. Dok se nešto značajno ne promijeni. A to će, čini se, potrajati.









