"Ono što je najžalosnije u svemu ovome je odnos OHR-a i kompletne međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini, a i prema Bošnjacima i Bosancima i Hercegovcima. Naša zemlja je ponovo izdana, jednako kao i 1992. godine..."
Ko god u ovom trenutku vjeruje da su se strateški ciljevi politike Hrvatske i Srbije prema Bosni i Hercegovini promijenili, ne bi se trebao baviti politikom. Ne zbog neslaganja u mišljenju, već zbog ozbiljne pogrešne procjene koja nas sve može skupo koštati. Politička naivnost i samoubilačka uvjerenja o “dobrosusjedskim namjerama” mogu rezultirati potpunim uništenjem institucija, gubljenjem suvereniteta, pa čak i do narušavanja mira u zemlji.
Vremenom se metode mijenjaju. Retorika se uljepšava. Alati postaju sofisticiraniji — od diplomatskih pritisaka do upotrebe evropskih mehanizama i međunarodnog lobiranja. Ali temeljna ambicija i primarni cilj - podjela naše zemlje, ostaje trajni imperativ naših dobronamjernih susjeda.
Za njih Bosna i Hercegovina nije država sa vlastitim narodom i identitetom, već geopolitički plijen, tampon-zona u kojoj se vodi borba za konačnu među između dva balkanska imperijalizma. I to ne treba romantizirati niti zamagljivati bilo kakvim diplomatskim frazama.
Koliko god se skrivali iza uglađenih fraza, HDZ nije nikada bio niti će ikada biti proevropska i progresivna stranka. Njihov cilj je uvijek isti: podjela Bosne i Hercegovine na tri etnički čiste teritorije. I u tome nema nikakve razlike između hrvatskog i srpskog nacionalizma. To se najbolje vidi kroz kontinuirani šovinizam koji ispoljavaju naspram Bosne i Bošnjaka.
U tom temeljnom odnosu prema Bosni i Hercegovini oni će se podudarati sve dok ideju podjele obilato hrane Beograd i Zagreb. A hrane je svakodnevno, samo im se metodologija razlikuje i to u nijansama.
Sve što juče, na veoma sirov i primitivan način, reče Milorad Dodik, to isto danas ponovi, samo uglađenijim frazama, Dragan Čović. Dva brata po ideološkom poimanju našeg društva, ujedinjeni u istom cilju, djeluju sinhroniziranije nego ikada, a razlikuju se tek po pojmovnom aparatu.
Nadam se da su, nakon tri godine mrcvarenja kompletnog društva, sarajevski luzeri napokon shvatili s kime imaju posla i u kakvo su se luđačko kolo uhvatili.
Iako smo im govorili da ne rade određene stvari i dijele pozicije u državnim institucijama olako, posebno one u sigurnosnom i finansijskom sistemu, oni su nastavili sa svojim samoubilačkim i besmislenim politikama, te su doveli sebe u situaciju da budu klovnovi u ovosedmičnom cirkusu složne braće Milorada i Dragana.
I sve ovo zbog čega? Zbog lažne nade da će se pokrenuti evropske integracije.
Shvatite, politika se ne vodi lažnim nadama, već se bazira na realnim činjenicama i iskustvima. Glede toga naša su iskustva jasna, a isto tako i historijske činjenice koje jednoglasno govore da Hrvatska i Srbija nikada nisu bile prijateljski nastrojene prema Bosni i Hercegovini, niti su HDZ i SNSD partneri u bilo čemu, osim u kriminalu!
Iluzorno je bilo za očekivati da će političke opcije poput HDZ-a ili SNSD-a biti za evropske integracije, koje same po sebi podrazumijevaju izgradnju institucija Bosne i Hercegovine i jačanje pravne sigurnosti, jer je to sve što ove DJL kriminalne hobotnice ne žele, niti će ikada dopustiti da se desi. Što je i logično, jer iz njihove primitivne percepcije svijeta svaki pomak naše zemlje prema EU sakati njihovu realnu političku moć kojom već decenijama sistematski urušavaju Bosnu i Hercegovinu i drže je taocem svojih kriminalnih antidržavnih ambicija.
Ono što je najžalosnije u svemu ovome je odnos OHR-a i kompletne međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini, a i prema Bošnjacima i Bosancima i Hercegovcima. Naša zemlja je ponovo izdana, jednako kao i 1992. godine, od tih lažnih prijatelja i ljudi sa lažnim vrijednostima, koji još uvijek nisu shvatili da se evropske vrijednosti upravo brane u Bosni i Hercegovini.
U Bosni i Hercegovini se danas vodi borba između parlamentarne demokratije i plemenske oligarhije, između pravne države i organizovane mafijaške anarhije koja je podredila državni aparat sebi i svojim sebičnim potrebama. Kako bude izgledala budućnost Bosne i Hercegovine, tako će izgledati i budućnost evropskog kontinenta jer živimo u povezanom svijetu u kome ideje i koncepti putuju u realnom vremenu i ne poznaju državne granice.
Zato svima treba biti jasno da nestane li danas Bosne i Hercegovine, sutra će na isti način nestati i Evropske unije! Evropska unija, ideje i vrijednosti na kojima se temelji brane se u Bosni i Hercegovini, a ne u Briselu. A vi mlohavi Europejci nijemo posmatrate njeno čerečenje. Bosna i Hercegovina je Gernika današnjice.
(Tekst je preuzet sa Facebook profila autora. On je, inače, visoki funkcioner Stranke za BiH i predsjednik zastupnika te partije u Skupštini Kantona Sarajevo)
