Vučić je pronašao način kako uzdrmati regiju

Crna Gora je izložena opasnim Vučićevim provokacijama

Međutim, kada je u pitanju Crna Gora, situacija je posve drugačija. Stara europska država koja je u suvremenim međunarodnim odnosima kontinuitet svog povijesnog državnog postojanja (Duklja i Zeta) potvrdila međunarodnim priznanjem na Berlinskom kongresu 13. srpnja 1878. godine (de facto je bila slobodna i neovisna od turske vlasti mnogo prije navedenog datuma), izložena je opasnoj Vučićevoj agendi osporavanja državnog i nacionalnog identiteta.  

Cilj politike predsjednika Srbije je zaustavljanje crnogorskog progresa prema Europskoj uniji i pokušaj uspostavljanja pune kontrole nad trenutnim vlastima, što bi u predvidivoj perspektivi moglo voditi novom referendumu o državno-pravnom statusu zemlje i njenom povratku u orbitu politike službenog Beograda. Točnije, samog Vučića koji vlada Srbijom na autokratski način suspendirajući sve temeljne postulate liberalne demokracije (slobodu i neovisnost medija, neovisnost pravosudnih organa, trodiobnu podjelu vlasti i slično).

Toksični alati koje koristi preko svojih satelita u Crnoj Gori u ostvarivanju zacrtanog plana uglavnom se svode na pokretanje tema koje dižu tenzije i izazivaju podjele u crnogorskom društvu. Dakle, tema koje nemaju nikakve veze s EU integracijama zemlje, izazivaju unutarnju nestabilnost, ali što je još opasnije, prijete stabilnosti cijele regije. O čemu je zapravo riječ?

Rezolucija o genocidu u Jasenovcu

Recentno usvajanje Rezolucije o genocidu u logorima Jasenovac, Dachau i Mauthausen u crnogorskom parlamentu je dokaz koliko je Vučićeva politika podmukla, manipulativna i drska. Samo nekoliko dana po dobivanju "zelenog" svjetla za nastavak blokiranih pregovora s Europskom unijom (dobivanje pozitivnog izvješća o ispunjenosti privremenih mjerila za oblast vladavine prava IBAR), Vučićevi eksponenti u Crnoj Gori su pokrenuli inicijativu o izglasavanju rezolucije za koju su unaprijed znali da će podići regijske tenzije te naljutiti službenike u Bruxellesu. 

Poput većine europskih dužnosnika i promatrača, izuzev Vučića naravno, ni predsjedniku europskog vijeća Charlesu Michelu nije bio jasan kontekst odnosno smisao usvojene rezolucije budući da nitko razuman (da ne kažem psihički funkcionalan) u Hrvatskoj ili izvan nje ne dovodi u pitanje genocidan karakter monstruoznih zločina počinjenih u Jasenovcu, Dachauu i Mauthausenu, koji su još od kraja Drugog svjetskog rata definirani kao najstrašniji zločini u ljudskoj povijesti ili zločini Holokausta. Zato je gospodin Charles Michel otkazao planirani posjet Podgorici, a Crna Gora je, vjerojatno, na veliko Vučićevo zadovoljstvo ekspresno vraćena tamo gdje je bila prije dobivanja IBAR-a. 

Sva bijeda predsjednika Srbije

Kako bismo stvari razotkrili do kraja, potrebno je prisjetiti se druge polovine prosinca 2021. godine, gospođe Smilje Tišme i zasjedanja Narodne Skupštine Republike Srbije. Naime, gospođa Tišma, koja je bila zatočenica jasenovačkog logora i uspjela preživjeti, zajedno s grupom drugih zastupnika u skupštini Srbije podnijela je prijedlog o izglasavanju Rezolucije o genocidu nad Srbima, Židovima i Romima u NDH u periodu 1941.-1945. te proglašenju 28. travnja za Dan genocida nad Srbima u 20. stoljeću. 

U vrijeme podnošenja prijedloga rezolucije gospođa Tišma je bila pripadnica Socijalističke partije Srbije koja je s Vučićevom Srpskom naprednom strankom tvorila vladajuću većinu. Na kraju procesa za prijedlog gospođe Tišme glasalo je 30 poslanika. Zastupnici Srpske napredne stranke su pod komandom Vučića ignorirali inicijativu kolegice. Neki su izašli iz skupštinske sale, a ukupno 113 zastupnika nije glasalo. Inače, prilikom obrazlaganja prijedloga rezolucije svi su uredno aplaudirali gospođi Tišmi. 

Za razliku od prosinca 2021. godine, predsjednik Srbije je u vezi crnogorske rezolucije izrazio "snažnu" sumnju hoće li se dokument usvojiti ili ne, spreman da se "kladi u to da neće". Čak se u stilu sitnog, petparačkog prevaranta nakon usvajanja rezolucije te reakcija službenog Zagreba i Bruxellesa "jadao" kako on s tim nema nikakve veze, nego je sve "skuhao" mladi crnogorski premijer koji je, uzgred rečeno, prije njenog usvajanja za Politico izjavio kako je štetna po crnogorske nacionalne interese. 

Destabilizacija se nastavlja 

U cilju daljnje destabilizacije političkih prilika u Crnoj Gori, koja bi potpuno blokirala proklamiranu vanjsku agendu države u odnosu na dobrosusjedsku suradnju i ubrzavanje EU integrativnih procesa, Vučićevi eksponenti nastavljaju s nametanjem očito precizno odabranih spornih tema s karakterom izazivanja netrpeljivosti i sukoba u ionako podijeljenom crnogorskom društvu.

Koliko je u ovom trenutku za europske integracije zemlje od suštinskog značaja što će poklopiti vrh Lovćena (svete crnogorske planine), hoće li crnogorski iseljenici baš sad dobiti dvojno državljanstvo te se na taj način pripremiti za neki budući izborni inženjering i koliko je jestivog ulja potrebno da prosječan građanin Crne Gore preživi ovo ljeto, izgleda najbolje zna predsjednik Srbije. Iako nevješto glumi da ne zna. 

Kao adute za potporu svoje autokratske politike kojom suspendira svaki oblik normalnog, civilnog života u Srbiji te u kontinuitetu destabilizira regiju, Vučić uvijek izvadi neki novi adut iz rukava. Jednom je to streljivo za Zelenskog, drugi put litij za Olafa Scholza. Toliko o promicanju europskih vrijednosti, vladavini prava, pravnoj državi, demokraciji, ljudskim pravima ili slobodnom i neovisnom novinarstvu o čemu Zapadni Balkan konstantno podučavaju europski, ali i američki partneri.

Ako bude dovoljno litija, zašto ne, sve se to može odložiti na neko neodređeno vrijeme. Jer predsjednik Srbije još nije izveo agresiju punog opsega na bilo kog susjeda. Barem ne agresiju vidljivu golim okom.