Piše: Sifet Kukuruz, pravni ekspert
Stranke Trojke su preuzimanje vlasti dominantno ostvarile na narativu o borbi protiv kriminala i korupcije. U predizbornoj kampanji lideri stranaka Trojke su zvanično objavili beskompromisan rat kriminalu i korupciji, rat do istrebljenja. Taj moto, kao svojevrsni ideološki agens, stranke Trojke su zakačile na svoje zastave i izašle pred građane, a građani, željni boljeg životnog standarda i socijalne pravde, su taj narativ bez mnogo oklijevanja prihvatili.
Međutim, već danas se pokazuje da je platforma o borbi protiv kriminala i korupcije preteška za stranke Trojke i da im se ruši na glavu. Postalo je jasno da je taj narativ ustvari, sam po sebi, bio i ostao visoka korupcija i da je služio isključivo u predizborne svrhe. Kao što to biva kod svake prevare, stranke Trojke su vrlo brzo od velikog povjerenja došle u fazu ogromnog razočarenja građana koji sve više počinju uviđati da je pomenuti narativ bio i ostao sredstvo obmane i da su građani samo iskorišteni za preuzimanje vlasti.
Postupci aktuelne vlasti potvrđuju da je Trojka vrlo vješto iskoristila akumulirano nezadovoljstvo građana obećavajući im beskompromisnu borbu protiv kriminala i korupcije i bolji životni standard. A nije tajna da boljeg životnog standarda ne može biti bez svođenja kriminala i korupcije na društveno podnošljivu mjeru.
Trojka je građanima obećavala zakone kojima će osigurati maksimalnu transparentnost procesa u javnom sektoru i zapošljavanje na javne funkcije najsposobnijih i najkvalitetnijih kadrova. Građanima je obećavana meritokratija, a isporučen im je sofisticiran oblik nepotizma, stranačkog zapošljavanja i kadroviranja.
Umjesto zakona kojima se uspostavlja vladavina prava i socijalna pravda, Trojka je građanima isporučila zakone koji su "mrtvo slovo na papiru" i kadrove koji su "živi primjer" kriminala i korupcije.
U svom ratu protiv kriminala i korupcije Trojka je na prvu liniju fronte poslala ministre i direktore javnih preduzeća i ustanova koji su pali na prvom testu. Neki od njih su završili u zatvoru, a javna tajna je da se protiv nekih još uvijek vode istrage. Zato liderima stranaka Trojke ne preostaje ništa drugo osim da kreiraju novi narativ uvjeravajući javnost da su njeni kadrovi, da bi bili uspješni u borbi protiv kriminala i korupcije, i sami morali postati korumpirani, da su kao u nekom akcionom filmu radi uspjeha operacije prethodno i sami morali ući u svijet kriminala da bi ga bolje upoznali iznutra i na kraju srušili. Međutim, čini se da je problem nastao onog trenutka kada su se kadrovi Trojke previše uživili u ulogu.










