Stranački plijen i u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine!

19. Seđad Kliko 33

20. Amir Pilav 29

21. Jelena Majkić 26

Uz napomenu da dva člana Radne grupe koji su obavljali intervjue sa kandidatima uopće nisi pravnici, (jedan je ljekar, a drugi ekonomista) želim da o ovom cjelokupnom procesu ukažem na neke bitne stvari, koje govore u prilog činjenici da je postupak izbora sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine obična farsa, odnosno obična lakrdija. I da se odmah na početku razumijemo, nije to samo slučaj sa ovim postupkom izbora sudije ustavnog suda.

To se dešava u kontinuitetu i to kako pri izboru sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, tako i pri izboru sudije Ustavnog suda Federacije.

Siguran sam da je ista situacija i sa izborom sudije Ustavnog suda Rs.

O posupku izbora Marina Vukoje u Ustavni sud Bosne i Hercegovine mediji su brujali, kao da će se desiti “smak svijeta”, za jedne ako bude, a za druge, ako ne bude izabran. A radilo se u uobičajenom nakaradnom procesu za izbor sudije, kao što se dešava i sada.

Da ne bi bilo nikakve zabune, i ja sam se lično o tom postupku za izbor Vukoje oglašavao. Ali sam ukazivao na sastav komisije za obavljanje intervjua, transparentnost cjelokupnog procesa i postupak predlaganja kandidata od strane Komisije za izbor i imenovanje. Predlagao sam potpuno transparentan postupak, makar na kraju procesa, i to tako što bi se Predstavničkom domu dostavio prijedlog kandidata od strane Komisije za izbor i imenovanje, ali i cjelokupna lista kandidata sa biografijama, kako bi na osnovu toga zasupnici mogli donijeti konačnu odluku, odnosno izvršiti konačan izbor. Naravno to se nije desilo.

Zbog čega se to može sa sigurnošću cjelokupan postupak izbora sudije u ustavni sud Bosne i Hercegovine nazvati lakrdijom?

Prvo, što u Radnoj grupi ima članova koji nisu pravnici i koji nisu u stanju obavljati intervjue sa kandidatima za tu poziciju. 

Drugo, što tri člana te Radne grupe uopće nisu učestvovali u obavljanju intervjua. Jedino je gospodin Mladen Bošković, na početku intervjua, tražio da se kandidat predstavi i da kaže šta ga je motiviralo da se prijavi na konkurs za sudiju Ustavnog suda. Ostala dva člana (gospodin Aner Žuljević i gospodin Rasim Smajlović) su uljudno šutjeli i onako, baš “stručno” pratili odgovore kandidata i “smišljali” koje bi ocjene mogli dati.

Treće, dva člana Radne grupe iz reda sudija Federacije, postavili su po jedno pitanje kandidatima. Jedno od tih pitanja je bilo nadležnost Ustavnog suda, a drugo pitanje je bilo Malo vijeće u Ustavnom sudu.

Eto, to su pitanja na osnovu kojih se procjenjuje stručnost kandidata i na osnovu kojih se kandidati ocjenjuju.

To su pitanja koja bi se mogla i trebala postavljati studentima pravnog fakulteta ili kandidatima za mjesto državnog službenika ili namještenika u organima državne službe, a iz oblasti Ustavog uređenja Bosne i Hercegovine.

Sa kandidatima za sudiju Ustavnog suda se vode, odnosno trebaju se voditi, ozbiljni, stručni i dugotrajni razgovori o sistemu zaštite ustava i ustavnosti u Bosni i Hercegovini. Ali da bi se takvi razgovori mogli voditi, na drugoj strani morate imati članove radne grupe koji bi znali postavljati pitanja, odnosno voditi te razgovore. Zato sam i ranije predlagao da većinu članova te grupe moraju činiti sudije ustavnog suda u koji se vrši izbor.  

Četvrto, da članovi te Radne grupe, posebno oni koji su članovi Predstavničkog doma, uopće drže do bilo kakvih principa i ustavnosti, oni ne bi glasali u Predstavničkom domu za neustavne zakone, o čemu ih je u nekoliko navrata upozoravala Komisija za ustavna pitanja. Njih ustavnost i zakonitost ne interesuje. Njima su stranački interesi iznad svega. Što lošiji sastav ustavnog suda ili što veća lojalnost sudija strankama, to prohodnost neustavnih odluka izvršne i zakonodavne vlasti bolja.

Oni ne poznaju ni Odluku o postupku izbora sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koje bira Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine FBiH” broj: 6/05)

Da poznaju tu odluku onda bi vidjeli i znali da u toj odluci tačka III piše:

“Za sprovođenje propisane procedure Komisija za izbor i imenovanje Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine obrazovat će posebnu Radnu grupu.” Znači, Komisija za izbor i imenovanje Predstavničkog doma je, po odluci Predstavničkog doma, nadležna za imenovanje/obrazovanje Posebne radne grupe za provođenje konkursne procedure, a ne Predstavnički dom, kako je to bilo u ovom slučaju. Predstavnički dom je imanovao radnu grupu na sjednici održanoj 23.10. 2024. godine (“Službene novine FBiH” broj: 85/24). To bi bilo isto kada bi nekim zakonom za određeno pitanje bila zadužena Vlada Federacije, a te poslove obavlja Parlament koji je donio taj zakon. To nije jednostavno moguće. Zakoni i druge odluke obavezuju i samoga zakonodavca, inače bi nastupila pravna anarhija. 

Peto, da je provedeni postupak intervjua i ocjenjivanja kandidata bio obična farsa, sa ciljem da se najboljom ocjenom ocjeni favorizirani kandidat, a za nedaj Bože, ako zatreba, iza tog kandidata “poredaju” kandidati koji su favoriti iste političke partije, pokazuju i ocjene i redoslijed kandidata i njihove veze sa istom političkom strankom.

Da je to tako mogu potvrditi vrlo jednostavnim argumentum. Neću za sebe ništa govoriti. Možda je moja ocjena i realna. Ja bolju nisam ni očekivao, s obzirom na činjenicu da sam vrlo često kritikovao rad političkih partija čiji su članovi te radne grupe. Ustvari kritizirao sam njihova neustavna djelovanja i najave neustavnih djelovanja. Ali zato želim samo naglasiti da je, na primjer, gospođa Alma Čolo, napisala više zahtjeva za ocjelu ustavnosti određenih zakona, koje je Ustavni sud prihvatio, nego što svi članovi radne grupe znaju nabrojati odluka Ustavnog suda. Ali i pored toga ona je na 10. mjestu od ukupno 21 kandidata, jer su članovi Radne grupe  “morali” ispuniti želje svojih stranačkih šefova. Slična situacija je bila i prilikom izbora sudija Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine  kada sam odbio, ne samo ja nego i drugi kandidati koji drže do ustavnosti i zakonitosti , ići na nezakoniti “intervju”  sa predsjednikom Fedracije Marinkom Čavarom i kada su imenovani kandidati koji su mu išli na “rukoljub” i koji je imenovao kandidate isključivo po stranačkoj liniji i stranačkim zahtjevima. Treba biti pošten pa kazati da je u toj grupi bilo kandidata koji su vrlo stručni, ali je bilo i kandidata/kandidatkinja, koji/je ne znaju da li su pošli ili su došli i koji nikada ne bi mogli dostići stručno znanje za obavljanje funkcije sudije ustavnog suda. Ali zato preporuka šefa partije sve to nadoknadi. I zato sun eke sudije iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine svoje stranačke predsjednike zvali “šefe”.Ustvari tako se ruši država u koju se svi zaklinjemo. 

O tim farsama svjedoći i činjenica da niko niko candidate ne obavještava o konačnim rezultatima tog konkursa. Vjerovatno misle da čak ni to ne zavrjeđujemo, pa jedino iz medija moramo i možemo saznati ko je izabran.

Zato predlažem, da zastupnici u Predstavničkom domu od Komisije za izbor i imenovanje zatraže kompletne liste kandidata i njihove biografije i da na osnovu toga, sa liste izaberu sudiju Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine. Ako bilo ko sumnja u istinitost ovih navoda, pozivam Predstavnički dom da navode provjeri kod “Radne grupe za izbor stranačkog sudije”, koju je sam imenovao suprotno vlastitoj odluci i neka osigura posebnu sjednicu doma za izbor sudije, na kojoj će se obratiti svi kandidati sa viđenjem funkcije i zadaće sudije ustavnog suda i na kojoj će svi zastupnici moći postavljati pitanja kandidatima.