Šta Bošnjaci žele?

- Ako se svi slažemo da se nalazimo u izuzetno teškoj društvenoj, političkoj i ekonmskoj krizi, da li zaista očekujemo da nam izlazak iz krize mogu omogućiti mediokriteti, upitnih moralno-etičkih pogleda, neobrazovani, bez rezultata u vođenju javnih poslova, ili se progres može postići ukoliko nas na javnim pozicijama i institucijama budu predvodili kompetentne osobe, "najbolji među nama", čiji su rezultati potvrđeni tokom njihovog rada?

- Da li ćemo napokon shvatiti, promatrajući slična društva, narode i države, da malobrojni narodi jedino mogu uspjeti  ako poštuju znanje, ulažu u funkcionalno obrazovanje temeljeno na kritičkom promišljanju i da se izbor i imenovanje na javne funkcije mora vršiti na osnovu meritokratskih principa?

- Jedna od osnovnih karakteristika uspješnih država su njene izgrađene i stabilne institucije. Da li mi ozbiljno mislimo da ćemo jedino mi postići stabilnost države sa neiskrenom retorikom o važnosti institucija, a da u stvarnosti gradimo surogat državu sa religijskim i stranačkim hijerarhijama?

Umjesto da insistiramo na poštivanju zakona i procedura, jačanju institucija, mi gajimo odanosti nekom metafizičkom, nedefinisanom jedinstvu. U praksi, to je odanost vođi/vođama što implicira destabilizaciju institucija.

- Da li shvatamo da je vladavina prava preduslov političke i svake druge slobode, i da je moguća samo kada je nezavistna od vlasti. Uplitanje vlasti u pravosudni sistem je instrumentaliziranje i ometanje vladavine prava. Puno je primjera da  državna admanistracija, nepoštujući i manipulirajući  zakonima ove države, otažava život građanima, stavljajući u prvi plan neke imaginarne, više interese pod čijom krinkom se otežava život i derogira dostojanstvo pojedinca, a time, u konačnici i države.

- Da li smo svjesni da samo države sa tržišnom ekonomijom i na temeljima zdravog, a ne tajkunskog-ortačkog kapitalizma, mogu garantovati ekonomski napredak? Samo razvoj slobodnog poduzetništva može stvoriti viši životni standard na svim nivoima i radna mjesta koja su ljudima potrebna. Dodjeljivanje poslova iz javnih fondova podobnim, odabranim, ortačkim kompanijama je najeklantantnini primjer korupcije i nepotizma koji vodi većoj ekonomskoj nejednakosti, značajnijim socijalnim razlikama a time i političkoj i svakoj drugoj nestabilnosti društva.

- Vrlo bitno pitanje; da li Bošnjaci žele sekularnu državu ili nešto drugo? Da li želimo riješenja gdje je uloga i mjesto religijskih zajednica kao i odnos politike i vjerskih hijerarhija po uzoru na države EU, gdje mi želimo biti, ili imamo drugačije vizije?

- Da li smo svjesni naše geopolitičke pozicije, naše veličine, ekonomije, resursa, kapaciteta i koliko u skladu s time projektiramo potencijalne saveznike i partnere, te kako reaktivirati političke odnose sa prijateljskim zemljama koje su nam nesebično pomagale u ranijem periodu i koje nam mogu pomoći da prevladamo našu relativnu političku nevidljivost?

Ukoliko se politički Bošnjaci, između sebe ne dogovore oko ovih i još nekih drugih pitanja, ukoliko ne definiraju šta je moguće u trenutnim geopolitičkim okolnostima, i to javno saopće, i dalje će nastaviti sa  optužbama o izdajnicima i licemjerima, o patriotama i iskrenim vjernicma, demonstrirajući političku nezrelost. 

Do tog trenutka, do unutrašnjeg Bošnjačkog konsenzusa u kakvoj državi žele živjeti, drugi će nastaviti da realiziraju svoju agendu.