Spašavajući BiH, Evropa spašava sebe

Piše: Arminka Helić

Zapadni Balkan je dugo bio percipiran kao problematično dvorište Evrope. Izvor nestabilnosti i sukoba, odbačen mješavinom snishodljivosti i fatalizma.

Gledajući u historiju, kancelar Oto fon Bizmark je čuveno izjavio: "Balkan nije vredan života nijednog pomeranskog grenadira". Britanski lord Salisbury ponovio je to mišljenje, rekavši: "Nikada nećete riješiti istočno pitanje...Jedino što možete učiniti je da ga ne pogoršate".

I takvi su stavovi oblikovali vijek politike, sve dok krvavi ratovi 1990-ih nisu razotkrili fatalnu cijenu ravnodušnosti.

Međutim, uprkos svojoj historiji, region ostaje strateški vitalan - geopolitičko područje u kojem se Rusija i Kina bore za uticaj, i tranzitni koridor za ilegalnu migraciju, krijumčarenje oružja i organizirani kriminal. I sada, dok se Evropa suočava sa svojim najneizvjesnijim periodom od Hladnog rata, možda od Drugog svjetskog rata, ovaj mnogo omalovaženi region mogao bi se pokazati kao razlog za jedinstvo.

Istina je da zapadni Balkan nudi poligon za sigurniju i efikasniju evropsku odbrambenu politiku — posebno ako blok može djelovati zajedno kako bi spriječio novu krizu u Bosni i Hercegovini.

Tenzije u Bosni su dramatično eskalirale nakon prošlomjesečne osude lidera bosanskih Srba Milorada Dodika od strane Državnog suda, što je rezultiralo jednogodišnjom zatvorskom kaznom i šestogodišnjom zabranom obavljanja javnih funkcija.

Ali, dok je ova odluka gurnula zemlju u najozbiljniju vanrednu situaciju od 1995. godine, zapanjujuće, njene državne institucije su zadržale prisebnost, prkoseći očekivanjima smrtne krize.

U međuvremenu, Dodik — koji je posljednjih 18 godina proveo aktivno radeći protiv bosanskih državnih institucija, uz podršku predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i mađarskog premijera Viktora Orbana — zaprijetio je da će zadati konačni separatistički udarac teško stečenim dostignućima Bosne. No, iako se nadao da će američki predsjednik Donald Trump podržati njegove ambicije, te nade su do sada bile zabludjele.

Američki državni sekretar Marco Rubio razbio je Dodikove secesionističke snove , napisavši: "Postupci predsjednika Rs Milorada Dodika potkopavaju institucije Bosne i Hercegovine i ugrožavaju njenu sigurnost i stabilnost. Naš narod ohrabruje političke lidere u Bosni i Hercegovini da se uključe u konstruktivan dijalog. Pozivamo naše partnere da se suprotstave ovom opasnom i destabilizirajućem ponašanju".

Oštre riječi su potom uslijedile iz Londona, Berlina, Brisela, Pariza, Rima i Madrida. A tokom jednodnevne posjete Bosni ove sedmice, generalni sekretar NATO-a Mark Rutte ponovo je potvrdio posvećenost alijanse teritorijalnom integritetu zemlje.

Ali dok su čvrste međunarodne izjave za sada pomogle da se situacija smiri, same riječi ne mogu se suprotstaviti tekućem riziku po mir i sigurnost, posebno s obzirom na širu regionalnu sliku.

Vučić se u Beogradu suočava sa rastućom unutrašnjom opozicijom, jer protesti predvođeni studentima protiv korupcije i neodgovornog upravljanja traju mjesecima neočekivano uporno. Suočen s ovim domaćim izazovom, on bi mogao pribjeći stvaranju vanjske krize, potencijalno u Bosni, kako bi skrenuo pažnju i učvrstio svoju poziciju – potez koji bi bio u skladu s njegovom ekspanzionističkom strategijom "srpskog sveta" da ujedini sve Srbe u jednoj državi.

Dalje, Kremlj nastavlja da napreduje u podjelama, gledajući na zapadni Balkan kao na plodno tlo za nestašluke. Od Moldavije i Gruzije do Krima i, na kraju, cijele Ukrajine, Rusija je na svakom koraku iskoristila nedovoljnu pažnju i oklijevanje Zapada.

Evropa mora pažljivo upravljati ovom delikatnom situacijom. Bilo da su iz Moskve, Budimpešte ili Beograda, autokrate se više plaše unutrašnje opozicije nego spoljnog pritiska, a otpornost srpskih studentskih demonstranata pokazuje da nacionalistički revizionizam nije neizbježan. Otpor autoritarnoj vladavini raste i unutar same Srbije.

Tako zapadni Balkan sada nudi priliku Evropi da preokrene svoj reakcionarni obrazac kroz strategiju odvraćanja, snage i principijelnog angažmana. I nekoliko jasnih principa mora voditi ovaj pristup: Granice moraju ostati nepovredive; Nasilje se mora odvratiti, demokratske institucije moraju biti ojačane i revizionistima se ne smije dozvoliti da diktiraju budućnost regiona.

U Bosni, posebno, Evropa posjeduje neophodne alate za to: Snage Evropske unije u BiH (EUFOR), NATO štab u Sarajevu, Ured visokog predstavnika i Berlinski proces su tu, ali mora prikupiti političku volju da ih efikasno rasporedi. A najava dodatnih 400 vojnika EUFOR-a , koji su sada skoro u potpunosti raspoređeni, dobar je početak.

Uz to, BiH bi također mogla dobiti sigurnosnu garanciju. Prestanak stalnih diskusija o granicama koristio bi demokratiji u Bosni i njenim susjedima — Srbiji, pa čak i Hrvatskoj — koja se često guši zbog zaštite "svog naroda" u susjednoj državi.

Vašington je decenijama pozivao Evropu da "preuzme odgovornost" za zapadni Balkan. Sa spoljnim prijetnjama koje rastu na više frontova i Ukrajinom koja se bori za opstanak, region sada predstavlja ključnu priliku za Evropu da konačno povrati stratešku inicijativu i demonstrira istinsko vođstvo – i to ne samo kroz okvir proširenja.

Posebno proaktivan pristup BiH mogao bi signalizirati da se Evropa više ne zadovoljava samo reagiranjem, već je spremna da oblikuje događaje – upravo stav koji je usmjeren naprijed potreban u ovom novom dobu takmičenja velikih sila. A uspjeh bi ovdje pokazao sposobnost bloka da brani svoje temeljne principe, očuva decenije mukotrpne izgradnje mira i ponovo potvrdi uticaj u regionu koji je od centralnog značaja za njegove bezbednosne interese.

Zapadni Balkan je dugo služio kao poligon za testiranje Evrope. Danas bi to mogao postati regija u kojoj se Evropa redefinira – ne kao slaba i podijeljena, već kao jaka, sposobna i spremna da vodi.

Spašavajući Bosnu, Evropa bi mogla spasiti samo sebe.

(Arminka Helić je članica britanskog Doma lordova i bila je specijalna savjetnica britanskog ministra vanjskih poslova Williama Haguea od 2010. do 2014. godine.)