Papa Franjo 1936-2025.: Odlazak čovjeka mira i međuvjerskog dijaloga

U ponedjeljak, 21. Aprila 2025. godine, svijetom je odjeknula vijest o smrti pape Franje, poglavara Katoličke crkve

Smrt pape Franje objavio je kardinal Kevin Farrell, vatikanski komornik, ističući da je cijeli njegov život bio posvećen služenju Bogu i Crkvi. “Učio nas je živjeti vrijednosti Evanđelja s vjernošću, hrabrošću i univerzalnom ljubavlju, posebno u korist najsiromašnijih i najmarginaliziranijih.” Bio je rodom Argentinac, porijeklom od italijanskih imigranata, svjetovnog imena Jorge Mario Bergoglio. Predvodio je Katoličku crkvu i državu Vatikan tokom 12 godina pontifikata. Umro je u svojoj 89. godini života.

Posljednja uskršnja poruka

Među njegovim prvim rečenicama, kada se 19. marta 2013. godine pojavio kao novi papa na balkonu Petrove bazilike u Rimu, bila je poziv na molitvu jednih za druge, za cijeli svijet. Papinsko ime je odabrao u čast Franje Asiškog i svojim djelovanjem ga nastojao opravdati. Umjesto luksuza, odabrao je skroman život vedra duha, pristupačan svima, često kršeći stroge vatikanske protokole. Govorio je španski, italijanski a služio se i njemačkim jezikom. Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu, te je tako zaslužio nadimak "kardinal siromašnih". Podsticao je sve ljude, bez obzira na rasu i religiju, da uvijek imaju na umu zajedničku ljudskost, a to se posebno odrazilo na polju međuvjerskog dijaloga i njegovog odnosa prema pripadnicima drugih religija. Prvi je papa u historiji koji je izabran iz Latinske Amerike, a njegov pontifikat je na mnogostruke načine mijenjao i ovu najstariju državno-vjersku organizaciju, ali i njen odnos prema nekim od najtežih pitanja današnjice. Takav je ostao do samog kraja.

Papa Franjo je u posljednje vrijeme bio vidno narušenog zdravlja, a to se najbolje vidjelo tokom njegovog posljednjeg javnog pojavljivanja na balkonu papinske bazilike u Vatikanu u nedjelju tokom uskršnjeg obraćanja. Njegovu poruku "Urbi et Orbi" pročitao je nadbiskup Diego Ravelli, dok je papa Franjo, sjedeći u kolicima, iscrpljenim glasom, samo s dvije riječi, čestitao Uskrs okupljenim katoličkim vjernicima.

U ovoj posljednjoj uskršnjoj poruci ponovio je svoj ustrajni poziv na prekid sukoba u Svetoj zemlji, kazavši kako je situacija u Gazi “dramatična i žalosna”, pozvavši, također, i Hamas da oslobodi preostale taoce, te je osudio “zabrinjavajući” trend antisemitizma u svijetu. Uputio je apel za mir u Ukrajini, založio se za vjerske slobode u Africi te pomirenje u Mijanmaru.

Posjeta Bosni i Hercegovini: Odmah po slijetanju na Sarajevski aerodrom, 6. juna 2015, papa Franjo je izjavio da je došao kao hodočasnik mira i dijaloga

Dvije ideje katoličanstva

Njegov glas i djelovanje izazivali su napetost i kontroverze između konzervativnih i progresivnih struja unutar Katoličke crkve. Konzervativni krugovi ga nisu voljeli, a razne desničarske grupe, uključujući i one iz našeg susjedstva, proglašavale su ga heretikom, pa čak i antikristom. Kada je u pitanju naše katoličko susjedstvo, njegova vizija globalne crkve, odmah na početku pontifikata, sukobila se s lokalnom nacionaliziranom vizijom koju naglašavaju neki katolički krugovi u Hrvatskoj i dijelovima Bosne i Hercegovine. Papa Franjo je, prema riječima noivinara Mladena Pleše, koji dugi niz godina prati odnose na Kaptolu u Zagrebu, zamrznuo kanonizaciju Stepinca, kritizirao Međugorje i šokirao hrvatski kler svojom retorikom. Plešo ističe kako je papa Franjo bio prenapredan za veliki dio klera u Hrvatskoj. U nekim su ga crkvenim medijima napadali na najgrublji način, optužujući ga da je mrzitelj Hrvata, izdajica i heretik. Nikada nije posjetio Hrvatsku, ali ga ni biskupi nisu pozvali. Nisu ga voljeli jer su njegovi saveznici u Austriji zabranili održavanje mise na Bleiburgu, jer je imenovao Dražena Kutlešu za zagrebačkog nadbiskupa i bio blizak ljevičarskoj „teologiji oslobođenja“ te insistirao da se Crkva bavi siromašnima i obespravljenima, a ne političkim igrama. Plešo, koji je dobro informiran i ima svoje izvore u Vatikanu, ističe da je papa Franjo zamjerio Kaptolu povezanost s HDZ-om i klerikalizam.

I drugdje su ga konzervativci iz crkvenih redova prozivali za populizam. U maju 2019. godine, grupa od 19 katoličkih svećenika i teologa, uglavnom s engleskog govornog područja, pozvala je biskupe da papu Franju proglase heretikom. Ali to nimalo nije pokolebalo njegovu isusovačku odlučnost i hrabrost, misiju čiji je član bio do izbora za katoličkog poglavara, da stvari naziva pravim imenom, da uputi oštre kritike moćnicima i da se upusti u teška pitanja, izazove i dileme vremena. Kako je to sjajno napisao dr. Pavle Mijović, profesor filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, u njegovom djelovanju i misiji „susrele su se dvije ideje katoličanstva: jedna u vidu vidno izmučenog pape Franje, zagovornika globalnog katoličanstva, ljudskog, inkluzivnog i osjetljivog prema marginaliziranima, i mlađahnog Vancea, agitatora militantnog katoličanstva, ekskluzivnog i neosjetljivog na bližnje“. Prema Mijoviću, papa Franjo je svoju ideju o periferijama egzistencije preveo u djelo posvetivši se čitavoj plejadi marginaliziranih. „Zagovarao je ljudsko dostojanstvo migranata, zatim svih ljudi koji društvo ili njihovi bližnji ne prepoznaju kao osobe, kao ljude. Pojednostavljeno, papa Franjo je naprosto smatrao kako je privilegirani put do Boga onaj preko naših bližnjih”, istaknuo je u svom homageu „Odlazak pape s ljudskim licem“ profesor Mijović.

S muslimanima je želio graditi bolji svijet
Povodom papine smrti, u Bosni i Hercegovini su se izjavama saučešća oglasili svi vodeći političari i vjerski lideri. Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović izrazio je saučešće mons. dr. Tomi Vukšiću, vrhbosanskom nadbiskupu i apostolskom upravitelju Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini. „Sve nas je jutros zatekla tužna vijest o smrti pape Franje. Kao vjernici, znamo svoj put kojim neminovno idemo. Ipak, odlazak dobrih ljudi uvijek unosi tugu u naša srca. Papa Franjo je bio dobar čovjek, glas ubogih i obespravljenih. S muslimanima je želio graditi bolji svijet. Nadamo se da ćemo ići njegovom stazom, stoji u saučešću reisul-uleme Kavazovića. Također, reisul-ulema je pismo saučešća poslao i apostolskom nunciju u našoj zemlji, nadbiskupu Francisu Assisi Chullikattu. “Papa Franjo je bi omiljen i vrlo utjecajan vjerski poglavar, posvuda rado viđen i dočekivan s ljubavlju. Ulagao je ogroman napor da mržnju u svijetu zamijeni ljubav i tolerancija, da se među ljudima ne grade zidovi, već mostovi i da se njeguje i razvija kultura dijaloga. Njegovi opetovani vapaji da se prestane s bjesomučnim ubijanjem civila, žena i djece u Gazi, da se zaustavi rat koji bukti između Rusije i Ukrajine i da se uspostavi pravednija raspodjela materijalnih dobara u svijetu, još dugo će odjekivati obzorjima širom svijeta. I danas se sjećam svog susreta s njim u Sarajevu u junu 2015. godine i pamtim poruke koje je tada uputio nama u Bosni, ali i ljudima širom svijeta. Sve su prožete brigom za čovjeka i zalaganjem za mir i dobro u svijetu”, stoji u saučešću reisul-uleme apostolskom nunciju Chullikattu.

Dokument o ljudskom bratstvu

Bosnu i Hercegovinu je posjetio 6. juna 2015. godine. Odmah po slijetanju na Sarajevski aerodrom, izjavio je kako je došao kao hodočasnik mira i dijaloga. „Stvarati mir je umijeće, mir je djelo pravde, a pravednost je činiti drugima ono što želimo sebi“, kazao je pred više od 70.000 građana na gradskom stadionu „Asim Ferhatović Hase“ u Sarajevu. „Dočekan je s radošću, ne samo od katolika već i od pravoslavnih i muslimanskih vjernika. Posjetom našoj zemlji pokazao je koliko mu je važna Bosna i Hercegovina i ovaj prostor. Susreo se s političarima i vjerskim liderima svih naših naroda i konfesija“ izjavio je u svom komentaru na smrt pape akademik Franjo Topić, predsjednik Panevropske unije BiH i počasni predsjednik HKD “Napredak”.

Papa Franjo je izdao nekoliko enciklika, najvažnijih papinskih dokumenata, a posebno mjesto zauzima dokument „Svi smo mi braća i sestre“. Promovirao je ljudsko bratstvo i sestrinstvo, a kada su u pitanju odnosi s muslimanima, treba naglasiti njegov historijski susret sa šejhul-Azharom Ahmed al-Tayebom u februaru 2019. godine i potpisivanje deklaracije „Dokument o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički život“ na međureligijskom skupu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u sklopu jačanja veza Vatikana s muslimanskim svijetom. „Odlučno izjavljujemo da religije nikada ne smiju poticati na rat, mržnju, neprijateljstvo i ekstremizam niti smiju poticati nasilje i prolijevanje krvi“, navodi se u tekstu ove Deklaracije.